Zemlja je bila raj prije nego što ju je čovječji duh izmijenio.

I bi sedmi dan uvečer:

I rekoše ljudi: Imajmo vlast na ovoj zemlji. I vidješe da je to dobro. Velikim političarima nazvaše one koji su tražili vlast. A one koji su tražili izmirenje nazvaše slabićima i izdajicama domovine.

I bi šesti dan uvečer:

I rekoše ljudi: Postavimo granice i podignimo zidove. I stvoriše blokove sila, i podigoše uzajamne optužbe zbog nečovječnosti i kršenja ljudskih prava.

I bi peti dan uvečer:

I rekoše ljudi: Načinimo oružje da bismo se mogli braniti.
Novine, radio i televizija neprestano su ponavljali: Vi živite na pravoj strani.

I bi cetvrti dan uvečer:

I rekoše ljudi: Stvorimo organe uprave i kontrole koji će odlučivati što je istina a što propaganda. Bijahu potrebna dva organa; jedan je određivao istinu u zemlji,
a drugi što se može reći u inozemstvu.

I bi trećii dan uvečer:

I rekoše ljudi: Pronađimo oružje koje će u svako vrijeme i na svakom mjestu uništiti milijarde ljudi. I načiniše hidrogensku bombu, i biološko oružje.

I bi drugi dan uvečer:

I rekoše ljudi: Stvorimo Boga na svoju sliku, Boga koji će misliti i stvarati i raditi kao i mi. I počeše ubijati ljude dobre savjesti rekavši: Bog je na našoj strani, za mir i slobodu. Naš je jedini izlaz snaga, i to je Božja volja i za vas i za nas.

I toga, posljednjega dana, pretvori se svijet u oganj.

I POČINU ZEMLJA SEDMOGA DANA…

(iz: Diakonie report, Stuttgart)