Čuvaj moj narod…
Dugi su bili dani njegovih stradanja
i muka,
ali i vjere postojane i čvrste –
koju vihori nevolja i kušnja
nisu mogli uništiti.

Čuvaj moj narod…
On je odnjihan na siromašnim
ali svijetlim ognjištima
uz žarki plamen molitava
i pjev tužbalica
uz cviljenje gusala –
o junačkim i slavnim
podvizima pređa.

Čuvaj moj narod – baštinu svoju,
čije su brazde natopljene
krvlju mučenika
i znojem ratara,
iz kojih niču klasovi zlatni –
za dane nove.

Ti si uvijek bila njegov stijeg
njegova pobjeda
i slava
i Majka milosrđa
što je čula svaki vapaj,
izvidala ranu svaku.

Čuvaj moj narod…
Sva polja njegova grba,
što Tvoje Srce kao štit krasi,
prekrivena su bjelinom ljiljana
i crvenilom ruža…
i križ spasenja blista na Tvome čelu
i žezlo Tomislava
u Tvojim je rukama.

Vladaj kroz vjekove narodom mojim
koji Te zove Kraljicom svojom.
(s. Marija od Presvetoga Srca)