Legenda o sv. Stošiji, ženi koja je pjevala dok je gorjela na lomači

Teško da biste našli, iako možda jesu takva vremena, ijednog fetivog Zadranina, a da vam ne zna odgovoriti na pitanje – tko je Sveta Stošija? Tko je ta žena kojoj se Zadrani mole i čije ime zazivaju kada im je najteže?

Ukratko, odgovor bi bio da je Sveta Stošija mučenica, zaštitnica grada Zadra do koje Zadrani iznimno mnogo drže. A da je tome tako svjedoči i jedna stara zadarska tradicija držanja božićnog drvca u domovima do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja.
Sveta Stošija, odnosno sveta Anastazija – zaštitnica grada Zadra, bila je, priča tako legenda, Rimljanka iz visoko rangirane patricijske obitelji. Ova djevica, udovica i mučenica, još iz doba cara Dioklecijana, kršćansku je vjeru primila od majke.
Unatoč tome što to nije željela, udali su je za rimskog patricija Publija. Ona je ipak, bogobojazna kakva je već bila, čvrsto odlučila ostati djevica, zbog čega ju je njezin duboko uvrijeđeni suprug zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Teške životne trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja zadarski mučenik i svetac, Sveti Krizogon, odnosno Krševan, koji je također jedan od četvero zaštitnika grada Zadra.
Nakon smrti muža Stošija se oslobodila kućne tamnice i sve svoje imanje razdijelila siromasima, a svoj život posvetila skrbi za progonjene kršćane.
Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji, naselju na rijeci Natisone, deset kilometara od Jadranskog mora. Životni put je zatim vodi u Sirmij, današnju Srijemsku Mitrovicu, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.
Međutim, zbog nesebičnog pomaganja zatočenim kršćanima i zbog svoje ustrajnosti u vjeri i ona je zatočena, da bi potom 25. prosinca 304. godine spaljena na lomači.
Na suđenju je, kazuje dalje legenda, kada su je pitali o očevoj baštini, izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje joj je ostavio otac, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.
Dok je veliki plamen lomače sažigao i topio Stošijino tijelo u mukama, ona je u zanosu pjevala jer je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio jači od onog plamena koji je u vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.
Pokopana je nakon muke u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njezine relikvije preko Rima bile prenesene u bizantski Carigrad, odnosno današnji Istanbul.
U znak priznanja, kao nagradu za postignuti mir između zaraćenih Karla Velikog i Bizanta, bizantski je car Nicefor zadarskom biskupu Donatu poklonio, 810. godine, moći mučenice Anastazije, koje je zadarski biskup pohranio u tadašnjoj bazilici Sv. Petra, odnosno današnjoj zadarskoj katedrali, koja od tada nosi njezino ime Katedrala Svete Stošije.
Interesantna je i činjenica da ime Anastazija na starogrčkom znači ‘uskrsnuće’. Štovanje Sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski Kanon i u litanije Svih Svetih.
Biskup Donat započeo je u 9. st. pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale i njezino skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio mramorni sarkofag isklesan od sivog mramora, preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala. Na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis: “IN NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC REQVIESCIT CORPUS BEATE SANCTE ANASTASIE. DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE DONATVS PECATVR EPISCOPUS FECIT. DEO GRATIAS”, što bi u prijevodu značilo: ‘U ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene Svete Anastazije. Na dar Bogu i Svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini. Bogu hvala.’
Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713., poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i velovima. Mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva.
Najveći spomenik na čast Svete Stošije je naravno zadarska katedrala, koja plijeni svojom arhitekturom i izvedbom, a koja je najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Premda se u Rimskoj crkvi Sv. Anastazija službeno časti na Božić, kada je umrla mučeničkom smrću na lomači, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici Zadra, Biograda i Srijema svoju sveticu slave 15. siječnja.

U Hrvatskoj živi manje od deset osoba koje nose ime Anastazije. Ime Anastazije je muško ime, u potpunosti hrvatsko.

Najviše osoba nazvanih Anastazije rođeno je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a najmanje u novom tisućljeću. Relativno najveći broj osoba s imenom Anastazije slavi rođendan 5. prosinca.

Osobe po imenu Anastazije žive u Marčanima, Jarmini i Belišću…

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ime Anastazija je žensko ime, relativno često, u Hrvatskoj, gdje danas živi preko petsto osoba koje nose ovo ime.

Najviše osoba nazvanih Anastazija rođeno je u novom tisućljeću, a najmanje četrdesetih godina prošlog stoljeća. Relativno najveći broj osoba s imenom Anastazija slavi rođendan 15. travnja.

Većina osoba koje se zovu Anastazija žitelji su Zagreba (ukupno osamdesetak), Samobora (osamdesetak) te Zadra (manje od dvadeset). S obzirom na broj stanovnika, Anastazija najčešće je ime među stanovnicima Samobora gdje se svaki četristoti stanovnik tako zove.

Nadimci: Ana, Anka, Nanika, Nanka, Nastija, Nata…

prema: http:imehrvatsko.net

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...