Križni put roditelja

Gospodine Isuse, želimo s tobom krenuti na put tvoje muke i križa kako bismo od tebe učili istinski i pravo voljeti. Znamo da to nije moguće bez žrtve, ali nam ona često pada jako teško. Žrtvovati se za voljene uči se u obitelji. I tebe je tvoja nazaretska obitelj tome učila. Neka i nama bude uzor dok u vjeri hodimo za tobom i tvojim križem.

1. POSTAJA:

ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
“Izmoli im otvorenost Božjem vodstvu”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nažalost, tvoje osuđivanje nije započelo u ovom trenutku. Zar nisi u liku Pilata prepoznao nekadašnjeg kralja Heroda koji te je već kao dijete osudio na smrt? A stanovnici Nazareta koji su te htjeli strmoglaviti s planine? A osude pismoznanaca i farizeja? Pa protjerivanje iz Gadare nakon izganjanja zloduha u krdo svinja? Ovo je samo bio zbroj svih životnih osuda u očima tvojih suvremenika. No, to je Božji put, težak, ali plodonosan. Put kojim Otac vodi svoje izabranike. Put blaženstva koje si navijestio u govoru na gori: “Blago vama kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas… radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima!”

Otvorenost roditelja Božjem vodstvu i postupanje u skladu s Evanđeljem i naukom Crkve, nužno će izazivati osude okruženja u kojem živimo. Jer zašto bi djetetu bilo uskraćeno da nedjeljom sudjeluje na utakmicama i treninzima kojima se veseli? Zašto bi nedjeljna misa bila važnija? Zašto trpjeti osudu onih koji drugačije misle? Zašto nas Bog vodi takvim putem? Samo zato što je tim putem poveo i svoga vlastitoga Sina.

Gospodine, koji si osuđivan i osuđen na smrt, pomozi nam da ne bježimo od osuda kojima će i naša obitelj radi tebe biti izložena.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

2. POSTAJA:

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
“Nauči djecu poslušnosti roditeljima”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Poslušnost Božjem zakonu navela je tvoje roditelje, Mariju i Josipa, da te prikažu u hramu i da za te prinesu otkupnu žrtvu. Nakon trodnevne potrage za tobom i njihovog prijekora, nastanio si se s njima u Nazaretu i bio si im poslušan. Koliko puta se je tvoja božanska volja kosila s ljudskom u svim onim godinama provedenim u običnoj svakodnevici života u roditeljskoj kući? Sve do one riječi u Getsemaniju: “Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti”. Poslušnost zakonu Božjem, poslušnost Mariji i Josipu, značila je i poslušnost nebeskom Ocu. Zato si poslušno primio križ i iz Pilatove ruke gledajući u tom križu Očevu volju.

Kako često u pripremi za ispovijed naša djeca ponavljaju: “Nisam slušao mamu i tatu!” Lakše je reći: “Neću!”, nego “Hoću!”, “Idem.”, “Dobro.”, “Evo me!” Zašto je poslušnost tako teška? Zašto se naša vlastita volja opire volji onih koji su nam nadređeni? Baš zato što u činu poslušnosti ne promatramo volju nebeskog Oca, nego volju koja ne odgovara našem raspoloženju i prohtjevima. Zbroj manjih neposlušnosti rađa sve većima. Sve do onih kada nismo spremni prihvatiti svoje životne križeve.

Gospodine, nauči djecu poslušnosti svojim roditeljima, da u njihovom glasu prepoznaju glas nebeskog Oca. Nauči roditelje poslušnosti nadređenima na poslu i zakonitim vlastima kako bi u njihovoj volji prepoznali volju Neba za određeni trenutak, pa makar to značilo primiti križ.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

3. POSTAJA:

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
“Udijeli joj strpljivost”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Pad na zemlju bila je i prilika za kratki predah i skupljanje snage. Očekivao si malo strpljenja od vojnika oko sebe, malo strpljenja za izmučeno tijelo. Je li ti u tom trenutku palo na pamet koliko si puta ti bio strpljiv s onima koje si poučavao? S Petrom kojega je trebalo poučiti da je potrebno da mu opereš noge, s Ivanom i Jakovom koji su ti savjetovali spaliti grad koji te nije htio primiti? A strpljivost sa svim učenicima kada si im tumačio kako odlaziš u Jeruzalem da dođeš do ovog trenutka, a oni su raspravljali između sebe koji je veći!? Dignuti se sa zemlje bilo je teško poput strpljivosti.

“Popustili su mi živci, pa sam se izvikala, a poslije mi je bilo žao! ili “Po treći put ti tumačim istu stvar, više ti to neću govoriti! ili Nemam strpljenja za tvoje kašnjenje, neurednost, loše ocjene, dosađivanje…Nemam više strpljenja za vječito posluživanje jednoga po jednoga člana obitelji, neka se posluže sami…”

Gospodine, nauči nas strpljivosti jednih s drugima, jačih sa slabijima. Daj da u tvom prvom padu i dizanju sa zemlje nađemo snagu

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

4. POSTAJA:

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
“Daj da u svakoj obitelji vladaju odnosi ljubavi i povjerenja”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog!” pjevamo na misi Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. A gdje su Majka i njezin Sin na križnome putu, tu je ljubav i povjerenje. Mogla je biti mržnja na zločince u tom susretu, ali bila je ljubav. Moglo je biti nepovjerenje u planove Božje, ali je bilo povjerenje. Spojeno s mukom i suzama, doduše, ali ipak, povjerenje. Zar joj nije starac Šimun navijestio mač boli? U ovom času toga mača, u njezinom je srcu zasjala istinitost toga proroštva i Božjega navještaja da će biti tako.

U sakramentu ženidbe Bog daje snagu mužu i ženi za ljubav i povjerenje u svim okolnostima koje im donosi život. No, često na to zaboravljamo, pa naše obiteljske odnose naruše i hladnoća i međusobno nepovjerenje. To se prenosi i na djecu, koja onda trpe i pokazuju to u nizu neprimjerenih ponašanja.

Gospodine, daj da u svakoj obitelji vladaju odnosi ljubavi i povjerenja, makar bili ispunjeni bolom kao susret tvoje Majke s tobom na križnom putu.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

5. POSTAJA:

ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOS-ITI KRIŽ
”Izmoli im posao koji će raditi u marljivosti i poštenju”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Tvoj poočim – sv. Josip, pa i ti sam, radili ste obični tesarski posao, ali s velikom ljubavlju i svakodnevnim marom. Čovjek iz Cirene koji je svakodnevno obavljao svoj posao zvao se Šimun. Za njega nitko ne bi znao da nije susreo tebe na tvom križnom putu. Ostao bi nepoznat, nezanimljiv, pogotovo današnjim novinarima, koji njegovim, običnim, životom sigurno ne bi punili stupce svojih časopisa ili emisija. Ali njemu je iskazana milost da ti može pomoći ponijeti križ čovječanstva, a ne ni Pilatu, ni Kajfi, ni Ani, ni mnogim drugim, tada poznatim, ljudima. Bog nagrađuje marljivost i poštenje.

Danas izgleda da te vrijednosti više ne postoje, jer mnogi nastoje svoje radno vrijeme što prije potrošiti bez obzira na učinak, kašnjenje na posao i raniji odlazak s posla, te produžavanje vremena marendi i umnažanje bolovanja postaju sve češća praksa, a mnogima neće biti teško uzeti i ono što im ne pripada, jer “zašto bi samo oni bili glupi, kada svi oko njih tako rade?” Za susret s tobom nije mi potrebna posebna vrsta diplome, jer tebi nije važno koji posao radim, ali ga moram raditi tako da te poput Šimuna Cirenca mogu susresti i da ti svojom marljivošću i poštenjem mogu pomoći u nošenju križa današnjeg čovječanstva.

U vremenima krize u kojima živimo, daj da svi očevi obitelji imaju posao koji će raditi svjesni da svojim zalaganjem pridonose vlastitom, ali i općem dobru.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

6. POSTAJA:

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
“Daj da skupa sa svojim mužem bude vlastitim primjerom prva odgojiteljica vjere svojoj djeci”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Ona, Veronika, mogla je ostati i po strani. Mogla je čekati da netko drugi prvi priđe i pomogne ti. Uostalom kako i čime da ti pomogne u tim užasnim trenucima? Možda je više od obrisanog tvoga svetog Lica, više od svega, na tvom križnom putu dala svojim primjerom onima koji su to gledali nepomično, sa strane. Kolike su žene iz njezina primjera tijekom povijesti učinile i čine isto! Stara je mudrost da riječi lete, a primjeri osvajaju.

U odgoju vjere, djeci će najviše pomoći primjer njihovih roditelja, zajednička molitva, zajednički odlazak na euharistiju, na ispovijed, zajednička odricanja za bližnje. Teško je poticati dijete da učini ono što roditelji sami rijetko ili nikad ne čine!

Gospodine, zaslugom svete žene Veronike, daj svim majkama milost da skupa sa svojim muževima budu vlastitim primjerom prve odgojiteljice vjere svojoj djeci.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

7. POSTAJA:

ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
“Oslobodi ih od utjecaja zla”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Izmučenost tvoga tijela postala je sve veća. Krvave rane nisu ti dale kročiti naprijed. Izgledalo je da ćeš se prepustiti padu. Utjecaj boli izazvane zlom ovoga svijeta prijetio je da te satre i da umreš prostrt na onoj kamenoj ploči u Ulici Boli u Jeruzalemu. Ipak si ustao, jer to nije bio kraj puta.

Zlo pod modernom maskom naše vrijeme pritišće odasvud, ali najjače djeluje na djecu i mlade, na njihove, još neotporne, sile duše, duha i tijela. No i mi odrasli smo često nemoćni čak i prepoznati ga da bismo mu se oduprli. Vrlo lako popuštamo svojoj djeci kada je u pitanju imati ovo ili ono – mobitel s više mogućnosti koji će ga mamiti da mu posveti previše vremena, udaljiti ga od njegovih dužnosti. Lako ćemo dopustiti proširenje memorije na kućnom računalu i nekontrolirani pristup Internetu s opravdanjem da nemamo vremena pratiti sve što djeca rade jer ionako ne stižemo na sve strane. Tako ih i nehotice dovodimo u napast koju će zlo tako lako iskoristiti. Gospodine, oslobodi našu djecu i mlade, pa i nas same od utjecaja zla.

Po zaslugama svoga drugog pada na križnom putu daj da ga znamo prepoznati i spriječiti. Ne daj da se prepustimo struji vremena bez kontrole s uvjerenjem da je to danas normalno, jer svi tako rade.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

8. POSTAJA:

ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
“Nauči ih marljivosti u školskim i drugim obavezama”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Žene koje su išle za Isusom i plakale nad njegovim bolima prisjećajući se drugačijih i radosnijih trenutaka provedenih u njegovoj blizini, začule su nje-govim, izmučenim, glasom izrečene sljedeće riječi: “Idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer, ako se tako radi sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”

Mar za nečim, mariti oko nečega znači brinuti se o nečemu svojim trudom i zalaganjem. To se uči u djetinjstvu dok je duša još “zelena” tj. savitljiva za ovakvo učenje. Suha duša puca pod takvim teretom. Mnoge su duše već suhe, a da nisu naučile mariti, nisu na-učile voditi brigu o onome što im je povjereno. Već kod najmanjeg tereta pucaju, prepuštaju se bijegu od obaveza, bijegu od stvarnosti. Naučiti dijete marljivosti danas, kada je sve dostupno prstom na tipku; čitati lektiru, makar je može pre-pisati, napisati zadaću, naučiti, ne izbjegavati obaveze, znači pripremati ga za život marljivosti u teretima koji će nadoći. Krivo je preuzeti njegove dječje terete da se ono ne muči…

Gospodine, pomozi nam da svoju djecu učimo marljivosti, pa i onda kada nemamo vremena i nude nam se mnogo brža rješenja, da se na nama ne ostvare tvoje proročke riječi kako ćemo poželjeti da nas prekriju gore i bregovi i kada ćemo žaliti što smo im dali život.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

9. POSTAJA:

ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM “Zaštiti ih od svake ovisnosti”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Koliko smo puta iskusili kako je slatko tonuti u san i ostaviti barem na neko vrijeme sve brige oko sebe. Jesi li pri ovom trećem i najtežem padu, poželio upravo to – utonuti u smrtni san? Odakle si crpio snagu da iz ovog strašnog trenutka boli, pođeš svjesno u još teži i mučniji – sve do kraja? Veliko je bilo tvoje povjerenje u Oca od kojega si se čak osjećao napuštenim… I pitam se koliko je bila velika napast ne dignuti se?

Moja djeca jedu samo ovu vrstu hrane, žive od slatkiša i to ne bilo kakvih… Bez mobitela moje dijete više ne može nikuda, a bez slušalica u ušima vrlo rijetko… Najdraža zabava moga djeteta su kompjutorske igrice, playstation ili TV serije, od njih ga je vrlo teško otrgnuti… Pa zar je onda čudno da riječ “odreći se” i “žrtvica” više ne pripadaju današnjem dječjem rječniku, a kada se to ipak spomene na vjeronauku, možda barem u korizmi, odmah izaziva burna i glasna protivljenja. Jer zašto bih se ja nečega trebao odreći? I tako odgajamo generacije bez smisla, generacije ovisnika o sve većim i težim opijatima… Vidimo li to?

Gospodine, zaštiti nas, zaštiti našu djecu i mlade od bilo kakve ovisnosti, daruj nam milost da se u slobodi odlučimo za dobro, za život.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

10. POSTAJA:

ISUSA SVLAČE “Udijeli joj smisao za žrtvu”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Svučen do gola pred svjetinom koja urla i zabavlja se, a tek se poneki zgražaju… Što te je zaustavilo da u tom trenutku zaista ne pokažeš svoju božansku moć? Vjerujem – samo smisao prinošenja još jedne žrtve na oltar boli koja vodi jedinom pravednom cilju – otkupljenju čovjeka.

Vidjeti smisao i onda kada nam se događaju besmislene stvari – umjetnost je koja ne pripada čovjekovoj naravi sklonoj padanju u depresiju, nego njegovoj vjeri da Bog zna što radi i onda kada mi ne znamo.

Vidjeti krajnji smisao u svakoj podnesenoj žrtvi, svakoj tuzi i rani za duhovni rast svoje okoline, doista pripada domeni vjere. Jer ljudi tako ne gledaju, svijet nas tome ne uči, filmovi i serije prikazuju nam drugačija rješenja. Krajnji smisao svake naše žrtve je Bog i ostvarenje njegovog Kraljevstva u srcima ljudi. Ali žalosno je da svijet i nakon 2000 godina kršćanstva Boga ne poznaje, pa zato ni nas neće priznavati ako budemo prihvaćali žrtvu kao sastavni i plodni dio života.

Gospodine, daj nam vidjeti život tvojim očima. Ne daj da podlegnemo napastima kako je ovo kroz što upravo sada prolazimo besmisleno. Udijeli nam smisao za žrtvu, žrtvu po kojoj se spašava svijet. Žrtvu tvoga Sina kojoj naše muke nadopunjaju ono što nedostaje ovom vremenu.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

11. POSTAJA:

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
“Izmoli im vrijeme koje će posvetiti svojoj ženi i djeci”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Bio si pribijen na križ, nemoćan dalje upravljati svojim zdravim rukama i nogama. Čavli su zaustavili tvoje tijelo, ali i duh je prihvatio tu priljubljenost za drvo križa radi onih koje si volio, radi nas za koje si dragovoljno dao život. Koliko je to trajalo? Koliko su bila duga ta tri sata kada je tih 180 minuta uspjelo preobraziti svijet?

Nemam vremena, moram raditi… Čeka me posao, čeka me makar i društvo, pa ne mogu biti doma… A doma djeca rastu i odjednom se nađu u problemima koje nisi primijetio. Zapravo, nisi primijetio ni kada su to tako brzo odrasla. Odjednom ste stranci koji žive pod istim krovom, a ne poznaju jedni druge. Isprike da si u životu sve radio za njih neće biti dovoljne da isprave sve što si propustio ne posvećujući im sebe u svakodnevici. Vrijeme u kojem živimo ionako dijeli obitelj. Nemoj i ono malo vremena što ga ostaje potrošiti u nešto što vas razdvaja. Ne padaj u napast djeci napuniti tjedan obavezama s opravdanjem kako će tako nešto korisno naučiti i imati manje vremena za dosađivanje i loše sadržaje. Tvoja djeca trebaju tvoje vrijeme – trebaju tebe, jedino tako će se naučiti čuvati od loših utjecaja koji na njih vrebaju sa svih strana, bez obzira koliko im rodi-telji obavezama ispunili dane. Misliš li da ipak nemaš vremena?

Gospodine, daj da nađemo vremena za članove naše obitelji.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

12. POSTAJA:

ISUS UMIRE NA KRIŽU
“Daj da rastu u mudrosti i Božjoj milosti”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Umrijeti na križu – koje li ludosti! Ali apostol Pavao nas uči: “Besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? A mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grci-ma – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. (Usp. 1 Kor 1) Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. (1 Kor 3, 18-19)

Kada su te Marija i Josip, kao dvanaestogodišnjega dječaka, pronašli izgubljenoga u hramu i vratili u Nazaret, evanđelist Luka uči nas da si im bio poslušan, te da si napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. A mi se tako trudimo slijediti mudrost ovoga svijeta u odgoju svoje djece! Sve ćemo učiniti da im priuštimo naobrazbu i materijalno sređen život, a tvoja mudrost i tvoja milost ne izgledaju nam kao nešto važno. Ne trudimo se odviše poučavati svoju djecu živjeti po tvojem zakonu koji je često zakon umiranja ovom svijetu, zakon križa, jer ga ni mi sami ne živimo. Zato ih nemoćno prepuštamo zakonu sebeljublja, uživalačkog mentaliteta punog oholosti, samodostatnosti, nasilja, psovki i nemorala svake vrste…

Gospodine, daj da uvidimo važnost odgoja naše djece u vjeri od najma-njih nogu kako bi rasla u mudrosti i tvojoj milosti. Kako bi rasla u shvaćanju vrijednosti tvojega križa.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

13. POSTAJA:

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
“Udijeli joj otvorenost životu”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Stajala je podno križa sve do kraja. Gledala te je mrtvoga i dočekala trenutak da joj te polože u krilo. I sigurno su joj se, sa suzama što su se kotrljale niz lice, u srcu pojavila i sjećanja na onu svetu betlehemsku noć kada te je prvi put primila u svoje majčinsko krilo. Bila je ponosna, uza sve neobične okolnosti pod kojima si došao na ovaj svijet. Uz nju je stajao Josip, bio joj oslonac i netko s kim je dijelila radost. A u ovom trenutku uza se ima samo Ivana – posvojenog sina koji je bio prestrašen, ožalošćen i zbunjen. Ipak, kako je tada, trideset i tri godine ranije, primila život, tako ga je i sada primila na novi način – otvorena Božjim planovima.

Otvorenost životu današnjoj obitelji znači i mnogo mučnih i teških tre-nutaka. Prvo je dijete, obično, radost u obitelji, ali na svako sljedeće sve se je teže odlučiti. Svaki novi život, od oca i majke iziskuje nove žrtve i nova odricanja. Novo ulaganje sebe u mučni proces odgajanja u svijetu koji obi-telji nije naklonjen, pogotovo ne brojnijoj obitelji. Preostaje nam učiti se od tvoje Majke koja je bila otvorena Božjem načinu gledanja na život i onda kada je u naručju držala mrtvoga Sina.

Majko boli, izmoli svim obiteljima otvorenost životu, otvorenost Bož-jim planovima s povjerenjem, pa i onda kada se od nas traže velike žrtve.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

14. POSTAJA:

ISUSA POLAŽU U GROB
“Predajemo vam obitelji najpotrebnije vaše pomoći”

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Položen si u grob. Na grobna je vrata dokotrljan ogroman kamen kojega nije izgledalo moguće tako lako pomaknuti. A nije više bilo ni potrebe. Rođen si u špilji, pa je izgledalo da ćeš u špilji zauvijek i završiti. Tek je zora uskrsnuća pokazala da špilja ne može obuhvatiti Onoga koji je veći od sve-mira, a jednako tako i od ljudskog tijela, jer je i tijelo za tebe bilo poput grobne špilje. Prikrivalo je tvoje božanstvo, a ujedno ga i otkrivalo na, ljudskom umu i srcu, prihvatljiv način. Položiti tebe – Boga u grob, je li u povijesti bilo veće besmislice? A ipak to pokušavamo i danas.

U mnogim obiteljima izgledaš mrtav, zarobljen u špiljama naših ljudskih ograničenosti, naših nevjera i slabosti, a naročito grijeha. Mnogo je obitelji koje su okrnjene, razbijene, uništene… Mnogo je patnji zbog međuljudskih odnosa onih koji su započeli obiteljski život s ljubavlju, a zatim su ih zarobile životne stranputice. Gospodine, predajemo ti te obitelji i molimo da ih uskrisiš u vrijeme koje je samo tebi poznato. Da ispraviš svojom milošću ono što smo mi u svojoj zasljepljenosti ranili, povrijedili i uništili. Da obrišeš suze s lica nevinih. Da obratiš srca zalutalih.

Gospodine, oživi obitelji koje su najpotrebnije tvoje pomoći.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ZAKLJUČAK

Gospodine, po ovoj pobožnosti križnoga puta udijeli svim obiteljima shvatiti kako je velika vrijednost tvoje žrtve za nas. Pomozi nam nasljedovati te na putu križa da bi naš život pratio Božji blagoslov. U ozračju ove pobožnosti još se jednom obraćamo tvojoj Svetoj obitelji i molimo za svaku našu obitelj:

Sveta nazaretska Obitelji, tvojoj nebeskoj zaštiti predajemo sve naše obitelji. Isuse, učini da u svakoj obitelji vladaju odnosi ljubavi i povjerenja.

Nauči djecu poslušnosti roditeljima, marljivosti u školskim i drugim obavezama. Oslobodi ih od utjecaja zla i zaštiti od svake ovisnosti. Daj da rastu u mudrosti i Božjoj milosti kao što si ti rastao u svojoj Obitelji. Marijo, naša Majko, tvojoj dobroti preporučamo srce svake žene i majke. Udijeli joj otvorenost životu, strpljivost i smisao za žrtvu. Daj da skupa sa svojim mužem bude vlastitim primjerom prva odgojiteljica vjere svojoj djeci. Sveti Josipe, skrbniče Isusa i Marije, izmoli očevima otvorenost Božjem vodstvu, posao koji će raditi u marljivosti i poštenju i vrijeme koje će posvetiti svojoj ženi i djeci. Isuse, Marijo i Josipe, predajemo vam sve obitelji, a na poseban način one koje su najpotreb-nije vaše pomoći. Bdijte nad nama i čuvajte nas u svojoj ljubavi! Amen.

Tekst: M. Ž. preuzeto sa: www.biskupijakrk.hr

No votes yet.
Please wait...