Četrdeset godina išao je Izraelski narod kroz pustinju.
Četrdeset dana Isus je molio i postio u osami.
Četrdeset dana je sada pred nama.
Nakon pustinjskog hoda ušli su u obećanu zemlju.
Nakon četrdeset dana pustinje započe Isus svoj javni život.
Kakvi ćemo mi biti nakon ovih četrdeset dana?
Gdje ćemo mi biti?
Četrdeset dana mogu – mi možemo – iznova promisliti, o onom što život donosi; što mene čini kršćaninom.
Ovih četrdeset dana su šansa u kojoj možemo sebe ponovno osmisliti.
Svaki i svaka od nas je pozvan, svaki i svaka od nas ima svoje zvanje, karizme i talente.
I sve ono, što imamo, imamo da bi mogli koristiti drugima:
bližnjima; daljnjima; opterećenima; žalosnima; bolesnima; samima; progonjenima – Onima…. da koristimo životu.
Kroz ovih četrdeset dana idemo ususret Uskrsu danu kada je smrt pobijeđena i nama omogućen novi život.
Četrdeset dana – ovih četrdeset dana leže pred nama.