Božićni anđeo – razmišljanje

Kad sam nakon Božića opet  pospremila jaslice i božićne anđele, zadnjega anđela  zadržala sam u ruci: Ti ostaješ – rekla sam – Ti dolaziš na  moj pisaći stol. Trebam malo božićne radosti za cijelu godinu.

Od tada anđeo stoji na mom radnom stolu, i u rukama drži koš za smeće.

Anđeo je uobičajeno tih na svome mjestu. Kad se zbog nečega ljutim, on, ne ispuštajući koš za smeće, veli: Ubaci unutra!

Unutra ubacim svu svoju ljutnju. Na primjer, kad opet zagubim svoju kemijsku olovku ili kad  se nepoznata mačka omaci u mojoj  vrtnoj sjenici.

To također može biti i neka velika ljutnja ili nevolja ili velik bol s kojim ne mogu izići na kraj. Na primjer, kad su nedavno otac i majka saznali da njihova petogodišnja djevojčica boluje od neizlječive bolesti.

Kako pomoći, utješiti, što reći?

Nisam znala.

Ubaci unutra! – reče moj anđeo, i ja ubacih svoj jad u njegov koš za smeće.

Jednoga sam dana uočila da je njegov koš uvijek  iznova prazan.

– Kamo sve to stavljaš? –  upitah ga.

– U jasle – reče.

Zbunio me: Zar je toliko mjesta u tim malim jaslama?

Anđeo se smijao.

– U jaslama leži Dijete koje je  još manje od jasala. A njegovo srce je još manje. Ali tvoj jad, njega zapravo uopće  ne stavljam u jasle, nego u srce toga Djeteta. Razumiješ li?

Dugo sam o tome razmišljala. To je teško razumjeti. A ipak se radujem. Smiješno, zar ne?

Anđeo namršti čelo: To nije smiješno! To je božićna radost.

Odjednom sam bila prepuna pitanja.

Ali, on je stavio prst na  usta: Pssst!  Ne govori, raduj se!

autor nepoznat


Božićni anđeo – prezentacija za vjeronauk

Donesi Bogu sve svoje brige, jade i probleme i On će ih riješiti.

Please wait...