Hrvatski Badnjak i stari običaji predbožićne noći jesu: uzimanje tri oveća panja, rasprostiranje slame, izrada jaslica i paljenje svijeća.
Tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Slama se kao znak Božića održala znatno dulje od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost.
Sve do 1850. u Hrvatskoj se nije običavalo kititi drvce, iako takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uz to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se običaj kićenja stabla javlja u Hrvata relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama…
Jaslice koje se stavljaju pod božićno drvce izravno su podsjećanje na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta nalazile samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća.
Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.
Blagdanski post i božićna večera
Običaj je da se na Badnjak posti te da se noć provede u bdijenju do ponoći kada se odlazi na svečanu misu, a na sam Božić, 25. prosinca priprema se obilna i svečana večera. Na Badnji je dan do zvuka večernjih zvona trebalo završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa i finoga peciva.

prema: www.adriatica.net

–

–

–