Za izgradnju samostana u Australiji redovnici nisu, zbog visoke cijene, mogli angažirati stručnjake nego su se sami prihvatili posla.

Jedan od njih, sa krajnjom se predanošću posvetio zidanju. Bio je zadovoljan svojim radom sve dok nije ugledao dvije cigle koje su narušavale ravninu jednog zida. Užasnuo se jer je bilo prekasno za popravak. Zatražio je od poglavara da sruši cijeli zid kako bi ga izgradio ponovno. Ovaj nije htio ni čuti o rušenju jer je po njemu zid bio sasvim u redu takav kakav je. I redovnik je nastavio raditi sa još većom predanošću i uskoro je samostan bio završen.

Bilo mu je neugodno zbog zida sa dvije krivo postavljene cigle. Sa posjetiteljima je zaobilazio taj zid u širokom luku. Jednom je jedan od gostiju samostana, šetajući prošao pored zida i rekao: “Lijep zid. Zanimljiv.“ Redovnik se začudio primjedbi i upitao: “Zar ne vidite ove dvije krivo postavljene cigle?“.
„Naravno, a vidim i drugih tisuću savšeno uzidanih.“ – odgovorio je posjetitelj.

Ovaj je odgovor upalio lampicu u redovnikovoj glavi. Uvidio je svoju usmjerenost na dvije cigle i nemogućnost da zid vidi u cjelini, da vidi koliko je toga dobro napravio.
U svojoj zabrinutosti oko dvije loše postavljene cigle, propustio je vidjeti 998 savšeno postavljenih cigli i to od ruku čovjeka koji nije imao prethodnog iskustva u tom poslu.

Pouka:
Fokusiramo li se isključivo na ono što ne smatramo savršenim ili dovoljno dobrim, nećemo vidjeti dobre i pozitivne  stvari niti biti u stanju uživati u njima.
Nije važno ne griješiti, nego, kad pogriješimo, iz grešaka učiti.