Zanimljivo je da je uz brevijar i katekizam jedina knjiga koju je sv. Franjo Ksaverski sa sobom ponio na slavno misijsko putovanje bilo djelo slavnog Splićanina Marka Marulića “De institutione bene vivendi” (“Pouke za čestit život prema primjerima svetaca”).

Na dan 7. travnja 1541., točno na svoj 35. rođendan, sv. Franjo Ksaverski isplovio je na epohalno misijsko putovanje koje će ga proslaviti kao najvećeg misionara u povijesti Katoličke crkve nakon sv. Pavla. Zanimljivo je da je sv. Franjo Ksaverski po nacionalnosti bio Bask, iz kraljevine Navarre na sjeveru Španjolske. Kad je sv. Ignacije Loyola (također Bask) osnivao Isusovački red, sv. Franjo Ksaverski bio je jedan od prvih sedam isusovaca.

Sveti Franjo posvetio se misionarskom radu. Isplovio je 7. travnja iz Lisabona prema Indiji. Zanimljivo je da je uz brevijar i katekizam jedina knjiga koju je sa sobom ponio bila Marulićeva “De institutione bene vivendi” (“Pouke za čestit život prema primjerima svetaca”). Dapače, to djelo Splićanina Marka Marulića bila je navodno jedina knjiga, uz crkvena djela, koju je sv. Franjo Ksaverski čitao i proučavao.

Šo se tiče dobi, Marko Marulić je bio stariji od sv. Franje Ksaverskog gotovo 56 godina. Ipak, razdoblja života dijelom su im se i poklapala, jer je Franjo Ksaverski navršio već gotovo 18. godinu kad je Marulić umro, dakle mogao je čuti za Marulića još za vrijeme života tog znamenitog Splićanina. U svakom slučaju, iznimno je cijenio Marulićevo djelo.

Na svojim putovanjima sv. Franjo posjetio je Indoneziju i došao sve do Japana. Čak 100.000 Japanaca prihvatilo je kršćanstvo, među njima i neki pripadnici visoke aristokracije. Međutim, kasnije su kršćani u Japanu proganjani i ubijani, pa su se povukli u tajnost i podzemnu kršćansku crkvu.

izvor: https:narod.hr/kultura