Ne donoseći sud o povijesnosti događaja koje prenose Cvjetići, čitat ćemo i razmišljati o simbolu koji nadilazi stvarnost eventualnog susreta s vukom iz Gubbija.
U vrijeme dok je sveti Franjo boravio u gradu Gubbio, pojavi se u okolnim selima jedan vrlo velik vuk, strašan i okrutan, tako da su ljudi živjeli u veliku strahu. Franji bi žao ljudi toga grada i stoga htjede izići ususret vuku premda su ga stanovnici od toga svesrdno odvraćali; načinivši znak svetog križa, iziđe izvan zidova. I na oči mnogih stanovnika koji su došli vidjeti to čudo, stiže vuk otvorenih ralja ususret svetom Franji; prilazeći mu, Franjo načini nad njim znak križa i obrati mu se govoreći: »Dođi ovamo, brate vuče! Zapovijedam ti u ime Kristovo da ne činiš zla ni meni ikome drugom.« Divna li čuda! Čim ga je Franjo prekrižio, vuk zatvori ralje i prestade trčati te, na zapovijed, dođe miran kao janje i leže do nogu svetog Franje.
Onda mu sveti Franjo ovako progovori: »Brate vuče, mnogo si štete napravio u ovom kraju i vrlo veliko zlo si učinio ranjavajući i ubijajući Božja stvorenja. Ali ja želim, brate vuče, učiniti mir između tebe i ovih ljudi tako da ih ti više ne vrijeđaš, a da ti oni oproste sve dosadašnje uvrede, i da te više ne progone ni ljudi ni psi.«
Na ove riječi, pokretima svoga tijela, repa i ušiju te klimajući glavom, vuk potvrdi da prihvaća što je Franjo rekao i da će se prema tome ravnati. Zatim mu sveti Franjo reče: »Brate vuče, budući da želiš održavati i čuvati ovaj mir, obećavam ti da će ti do kraja života ljudi ovoga grada uvijek davati što ti bude trebalo, tako da nikad nećeš biti gladan, jer ja znam da te upravo glad natjerala da počiniš sve to zlo. A budući da ću postići za tebe tu milost, želim, brate vuče, da mi obećaš da nikad više nećeš naškoditi nijednom čovjeku i nijednoj životinji; obećavaš li mi to?« I vuk nakloni glavu dajući očito do znanja da obećava. A sveti Franjo reče: »Brate vuče, želim da mi potvrdiš to obećanje da bih mogao u njega potpuno pouzdati.« Nato sveti Franjo pruži ruku da primi njegovo obećanje, a vuk podiže prednju desnu šapu i lagano je položi u ruku svetog Franje, potvrđujući mu tako dano obećanje.
Onda sveti Franjo reče: »Brate vuče, zapovijedam ti u ime Isusa Krista da pođeš sada za mnom, bez ikakva straha, pa ćemo u ime Božje zaključiti ovaj mir.« I vuk pođe za njim pokoravajući se poput krotka janjeta, a stanovnici, vidjevši to, silno se zadiviše. I novost se odmah proširi po cijelome gradu; i sav svijet, staro i mlado, ljudi i žene, strčaše se na trg da vide vuka sa svetim Franjom. A kad se sav narod skupio, sveti Franjo ustade i poče propovijedati. Kad je završio propovijed, sveti Franjo reče: »Počujte me, braćo! Ovaj brat vuk što stoji pred vama, obećao mi je i zadao vjeru da će se pomiriti s vama i da vas nikad više ni u čem neće uvrijediti ako mu obećate da ćete mu svaki dan davati što mu je potrebno; a ja jamčim za njega da će se vjerno držati ovog mirovnog ugovora.« Tada sav puk jednoglasno obeća da će ga uvijek hraniti.
Sveti Franjo reče: »Brate vuče, kao što si mi izvan grada prisegao, hoću da jednako tako ovdje pred svim pukom prisegneš da me nećeš prevariti u jamstvu koje sam položio na tebe.« Tada vuk podiže desnu šapu položi je u ruku svetog Franje. Zbog toga čina i zbog ostalih koje smo upravo pripovjedili, veliko divljenje i radost obuze narod, koliko zbog poštovanja prema Svecu, toliko zbog novosti čuda i sklapanja mira s vukom, tako da svi počeše klicati prema nebu hvaleći i blagoslivljajući Boga što im posla svetog Franju koji ih po svojim zaslugama oslobodi ralja ove okrutne zvijeri (Cvjetići 21, dio).
Grad Gubbio živio je dakle opsjednut strahom od vuka koji je kružio oko njegovih zidina. Izašavši napolje i pošavši ususret okrutnoj zvijeri, Franjo je nadvladao strah zbog kojeg se čitav grad pretvorio u zatvor. Iako nema riječi o njegovim drugovima, Božji čovjek ipak nije bio sam. Uz pomoć znaka križa, išao je naprijed u ime onoga koji je pobijedio mržnju: već tada bratska riječ je mogla biti posijana kao sjeme po uzoranoj zemlji.
Vuk se vrlo brzo umirio prepoznajući pred sobom biće koje niti se boji, niti je agresivno, nego žari tihom poniznošću i čistoćom srca kao jedinim oblikom gospodarenja. Franjo ne osuđuje vuka nego ga zove: brat vuk. Ozareni mirom, ova dva bića zajedno pridobiše stanovnike Gubbija obuzete strahom.
Prihvaćajući vuka kao člana svoga obiteljskog kruga, oni tako izađoše iz svojih zidina i pronađoše same sebe. Franjo je uspostavio raj potičući neprijatelje da jedan drugom pruže ruku odnosno šapu i tako sklope trajni ugovor o prijateljstvu. Svatko je dobio što mu treba – hranu odnosno sigurnost, a vuk je mogao ulaziti u svaku kuću kao brat, podsjećajući svakoga da je nebo sišlo u grad. Okrutna se zvijer pretvorila u janje, ali ima tu nešto još važnije: strah od drugoga okopnio je kao snijeg pod zrakama sunca bratstva.
Iz knjige: Gwenole Jeusset, “Sveti Franjo i sultan”
priagođeno za ptrebe ovih stranica sa: www.svjetlorijeci.ba