Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Vučica poučna priča – pps
700-a prezentacija na stranicama
Kad sam imao 20 i nekoliko u šumi sam našao mladunče i doveo ga k sebi. Susjedi su govorili da sve više nalikuje vučici i da je se riješim…
Priča koja potiče na razmišljanje kako nije sve onako kako se čini.
