Tri dara Isusu – božićno razmišljanje

Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj štalici nastala tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda prema vratima. Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv.

»Dođi bliže«, reče Dijete, »zašto se bojiš?«

»Zato što ti nisam ništa donio«, odgovori dječak.

»A ja bih vrlo rado i od tebe nešto dobio«, reče dijete u jaslicama.

Mali se pridošlica na to uzruja:

»Ja ništa nemam! Ništa ne posjedujem! Kad bih nešto imao, dao bih ti. Evo.«

I dječak poče kopati po džepovima svojih starih hlača.

»Evo starog nožića, kojeg sam našao. Evo ti ga!«

»Ne«, reče Dijete, »zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto posve drugo. Tri stvari.«

»Vrlo rado«, reče dječak, »ali što?«

»Daruj mi svoju posljednju sliku koju si nacrtao.«

Dječak se zacrveni, jer mu je bilo neugodno. Da ni Marija ni Josip ne čuju, posve se približi Isusu:

»Ali slika je bila tako loša da su se svi rugali.«

»Upravo stoga«, reče Dijete u jaslicama, »upravo stoga hoću tu sliku. Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava.«

»A onda«, nastavi Dijete, »želim da mi daš svoj tanjur.«

»Ali njega sam danas razbio«, zamuca dječak.

»Upravo zato ga hoću«, reče Dijete. »Donesi mi uvijek ono što je u tvom životu slomljeno da to opet zacijelim.«

»I kao posljednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kad su te pitali, kako si razbio tanjur.«

Sada se dječak vrlo ražalosti i zamuca:

»Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod.«

»To sam htio znati«, reče Dijete. »Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost. Sve ću ti ih uzeti. Ti ih ne trebaš.

Želim te razveseliti i želim ti oprostiti tvoje pogrješke. Od danas možeš doći svakoga dana k meni!«

No votes yet.
Please wait...