Filip se navodi na pet mjesta među apostolima. Kao braća Andrija i Petar, potječe iz ribarskog mjesta Betsaide, koje je ležalo na sjeverozapadnoj strani Genezaretskog jezera. Evanđelje sv. Ivana spominje ga na četiri mjesta u svom Evanđelju. Filip bijaše najprije učenik sv. Ivana Krstitelja. Kad ga je Isus pozvao, da ide s njim, odmah se odazvao. Filip reče svom prijatelju Natanaelu Bartolu koji bijaše iz Kane Galilejske: Našli smo Onoga, o kome je pisao Mojsije i proroci. Kod čudesnog umnoženja kruha, Isus je upitao Filipa: Gdje ćemo kupiti kruha, da ovo mnoštvo jede? A Filip je odgovorio: Za dvjesto denara kruha nije dosta, da svatko malo dobije! Nekoliko dana prije Isusove muke Grci, pridošlice mole Filipa da bi rado vidjeli Isusa. Filip najprije o tome razgovara s Andrijom, pa onda ide k Isusu. Kod Zadnje Večere Filip govori Isusu: Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je. Isus mu na to reče: Toliko sam vremena s vama, pa me ne poznaš, Filipe! Tko vidi mene, vidi i Oca!
Navedeni prizori govore, da je Filip čovjek praktične naravi, koji se brzo oduševi, ali ostaje trijezan u svemu. Misli se, da je djelovao u Skitiji na obali Crnog mora, u Frigiji, na sjeveru male Azije, gdje su ga pogani razapeli na križ. Njegove relikvije iz Hierapolisa prenesene su u Carigrad, a odatle u Rim.
O Jakovu mlađem govori se u Djelima apostolskim. Spominje se u prvoj Crkvi jeruzaemskoj. Kad je Herod mlađi usmrtio Jakova starijega, koji bijaše prvi biskup u Jeruzalemu Jakov mlađi postaje jeruzalemski biskup. Uživao je velik ugled i među Židovima, koji ga nazivlju pravednikom. Jakov mlađi bijaše nazirej, a nazireji su još više držali zakon, mnogo postili, nisu pili vina, a meso su jeli samo od vazmenog janjeta. Dakle, Jakov mlađi bio je pravi asketa, koji je mnogo vremena provodio u molitvi. Imao je odlučnu ulogu na prvom apostolskom Saboru u Jeruzalemu, izjavljujući, da kršćani iz poganstva ne trebaju biti obrezani i ne trebaju se držati u svemu Mojsijeva zakona i u tome je slijedio sv. Pavla, koji je veoma poštivao sv. Jakova. Svi apostoli nisu bili ribari prije Isusova poziva. Jakov je napisao jednu poslanicu iz koje se vidi da bijaše zemljoradnik.
Poglavari židovskog naroda i pismoznanci mrzili su Jakova jer je mnoge duše pridobivao za Kristovu vjeru. U svojoj mržnji izveli su ga na sud godine 61. i ondje ga bacili s visokih zidina jeruzalemskog hrama na zemlju i tu ga kamenovali.
Prema židovskom piscu Josipu Flaviju mnogi su Židovi mišljenja da je zbog nasilne smrti pravednog Jakova biskupa, došla grozna kazna na stanovnike kod opsade i opustošenja Jeruzalema nekoliko godina kasnije. Jakov mlađi sahranjen je na podnožju Maslinske gore. Njegove relikvije prenesene su kasnije u Carigrad, a zatim u Rim.
Poslanica sv. Jakova mlađega jedini je izvor u Svetom pismu o sakramentu bolesničkog pomazanja. “Ako boluje netko među vama, neka pozove svećenike Crkve i neka mole nad njim i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. Molitva vjere spasit će bolesnika, Gospodin će ga okrijepiti, i ako je sagriješio oprostit će mu se grijesi.”
Od mučenika sv. Jakova apostola naučimo biti vjerni Bogu u svemu svom životu. Cijenimo molitvu i post, budimo umjereni u jelu i piću, zauzeti ne samo za svoje spasenje nego i za spasenje drugih.
izvor: Druga zbirka propovijedi o svecima i blaženicima, dr. Srećko Bošnjak UPT Đakovo 1995.
