Anđeli
(ulomak iz Katekizma Katoličke crkve)
– Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao sto je i Predaja jednodušna.
– Sveti Augustin u vezi s njima kaže: “Riječ anđeo označuje službu a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? – Anđeo. Duh je po onome sto jest, anđeo po onome sto čini. U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da “neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima” (Mt 18,10), oni su moćni “izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj” (Ps 103,20).
Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoci sjaj njihove slave.
– Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi : “Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime” (Mt 25,31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: “U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: “Svi ti, nisu li služnički duhovi, sto se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?” (Heb 1,14).
Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja, anđeli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i služe ostvarenju božanskog nauma: oni zatvaraju raj zemaljski, zaštićuju Lota, spašavaju Hagaru i njeno dijete, zaustavljaju Abrahamovu ruku; zakon se saopćuje “preko anđela” (Đ 7,53), oni vode Božji narod, najavljuju rođenja i pozive, oni su uz proroke; ovo su samo neki primjeri. Konačno anđeo Gabriel navješćuje rođenje Preteče i samoga Isusa.
Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog “uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji” (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: “Slava Bogu na visini” (Lk 2,14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2,10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.
– Isto tako cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć.
U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi “Smjerno te molimo – Supplices te rogamus” u Rimskom kanonu, ili u pjesmi “U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli” u Redu sprovoda, ili još u “Kerubinskom himnu” bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).
Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. “Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život”. Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.