O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena. Njihovo ime prvi put se spominje u jednom apokrifnom spisu iz 2. stoljeća. U prvih osam poglavlja navedenog spisa iznesene su neke pojedinosti, koje se odnose na Marijino čudesno rođenje. Spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima teško pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u starosti rodila djevojčicu i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.

Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s puno ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju vrlo pridonio Ivan Trithemius knjigom “Tractatus de laudibus sanctissimae Annae” (Rasprava o pohvalama presvete Ane – Mainz, 1494). Štovanje sv. Ane naročito je rašireno na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bretonci su prenijeli štovanje i u Kanadu.

izvor: hr.wikipedia.org