Sveti Jakov, apostol, koji se naziva “Stariji” potječe od čestite židovske obitelji. Rodio se u ribarskom gradu Betsaidi. Otac mu se zvao Zebedej, također ribar, a majka Saloma, jedna od onih pobožnih žena koje su išle za Isusom i bile svjedokinje Kristove muke i smrti, ali svjedokinje i Isusova uskrsnuća. Jakov je imao i brata Ivana koji je također postao apostol Isusa Krista i evanđelist. Obojica su se bavila ribarenjem, dok ih Isus nije pozvao da idu s njim. Odmah su se odazvali, ostavili sve, lađe, roditelje, kuću i mjesto i spremno išli za Isusom.
Jakov je sa svojim bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao najužem krugu Isusovih apostola. Oni su jedini svjedoci posebnih događaja u Isusovom životu. Kod čudesnog ozdravljenja Petrove punice, kod oživljavanja Jairove kćeri, bili su i na Gori Preobraženja Isusova. Njih trojicu Isus je uzeo sa sobom i poveo ih na Maslinsku goru, da budu svjedoci njegova znojenja krvlju, muke i smrti. Samo oni, koji su gledali Isusovo Preobraženje, mogli su gledati smrtnu agoniju, smrtnu muku Isusovu u Maslinskom Vrtu.
Isus je Jakova i Ivana nazvao “boanerges” – sinovima groma. Kad su se vraćali iz jednog samarijanskog sela, koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, predlože Isusu da zazove vatru s Neba na takve ljude bez milosrđa. Isus ih je ukorio i rekao im: “Ne znate, čijeg ste duha. Sin čovječji nije došao da uništi duše, nego da ih spasi”.
Drugom zgodom došla je njegova majka Saloma i molila Isusa da njezina dva sina sjednu u njegovu Kraljevstvu jedan s desne, a jedan s lijeve strane uza nj. I ona se nadala, s mnogim drugim Židovima, da će Isus osnovati veliko židovsko kraljevstvo. No Isus ukori njihovu sebičnost riječima: “Vi ne znate što tražite. Možete li piti kalež muke i smrti”. Rekoše da mogu. Isus na to reče: “Gorki kalež ćete piti, ali sjesti s desne meni i s lijeve strane, to pripada onima, kojima je pripravio moj Otac nebeski”. Odmah na to dodaje divnu poruku učenicima: “Koji hoće među vama biti velik, neka bude vaš sluga, a koji hoće među vama biti prvi neka bude kao dijete. Kao što sin čovječji nije došao da njemu služe, nego da On služi i život svoj dadne u otkup za mnoge”.
Jakov je vidio više puta Isusa nakon uskrsnuća. Nakon Isusova uzašašća, zajedno s drugim apostolima i s Marijom Majkom Isusovom čeka dolazak Duha Svetoga u dvorani posljednje Večere. Otkad je Duh Sveti svojom duhovnom vatrom zapalio i srca apostola Jakova, on je neumorno i neustrašivo od tada propovijedao Evanđelje.
Život je završio mučeničkom smrću oko godine 42. u Jeruzalemu. Po naredbi Heroda Agripe, unuka onoga Heroda koji je dao pobiti djecu u okolici Betlehema, Jakovu je bila mačem odsječena glava. Tako se ispunilo Isusovo proročanstvo da će piti kalež muke s Njim. Zaslužio je sjesti uz Isusa u nebeskom Kraljevstvu. Jakov je prvi od apostola koji je završio svoj život mučeničkom smrću i primio krunu mučeničke slave.
Predaja kaže da je krvnik, koji je pratio Jakova na stratište i trebao ga ubiti, bio potresen neustrašivim držanjem Jakovljevim, te ga je prije njegove smrti molio za oproštenje i ubrzo nakon toga odrekao se svoga zanata i dao se krstiti.
Smrtni ostaci sv. Jakova u 7. stoljeću su preneseni u Španjolsku nakon što su Arapi razorili Jeruzalem. Jakovu su u čast na Zapadu posvećene mnoge crkve. Na mjestu gdje su bile sahranjene njegove kosti, sagrađena je velebna crkva i razvio se veliki grad Santiago di Compostela. Španjolci su ga izabrali za svoga zaštitnika.
Put za Santiago (španjolski: Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koja vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja.
Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put.
Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”. UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.
tekst preuzet sa: www.zupa-marina.hr
