Pekar u pekarnici
Noći cijele
Mijesi tijesta
pune zdjele.
Ruka mu je
Bijela, prašna,
Zaprašena,
Sva od brašna.
Kad na stolu
Kruh poreda,
Zaneseno
U njeg’ gleda.
Cijele noći
Pekar radi,
Iz pećnice
Kruh već vadi
Da ujutro
Što god više
Na stolovim
Zamiriše.
Djelom svojim
Tad se dići:
Bit će kruha
ko´u priči.
Nedostajat ga nikom neće,
Samo da se
Još ispeče!
Nevenka Videk
