DIJETE NE ŽELI JESTI

Djeca na prilagodbu na vrtić različito reagiraju, a neka reagiraju i nejedenjem. Budući da u vrtiću nemaju izbor i nemaju  nikog tko će kuhati njima omiljenu hranu, bilo bi dobro da i doma jedu ono što im nije osobito drago kako bi mogla lakše prihvatiti takvu hranu u vrtiću. Prijetnje, kazne i slični postupci u ovakvim situacijama neće uroditi plodom. Zašto? Zato što, ako je njihovo nejedenje reakcija na odvajanje od Vas, to je njihov način da kažu: “mama, ja želim biti s tobom, ne u vrtiću“. Dakle, što Vi možete učiniti? Kada ste sad svojim djetetom, budite zaista s njim. Koliko god malo slobodnog vremena imali, pokušajte mu se najviše posvetiti. Umjesto vike i galame, nježno mu recite da ste zabrinuti, da ga puno volite i da želite da naraste veliko. Također, uvijek pozitivno pričajte o vrtiću, o tetama i igri koja se tamo zbiva.

POVRATAK NOĆNOG MOKRENJA

Ponekada dijete reagira i nakon određenog vremena provedenog u vrtiću.
Naravno, bilo bi uputno isključiti i fiziološke uzroke kod pedijatra.

U slučajevima kada se vaše dijete probudi mokro evo nekoliko savjeta:
–  ne raspravljajte o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu
– ne odvikavajte ga silom od nekontroliranog mokrenja
– dobro prozračite sobu u kojoj spava
– budite strpljivi s njim
– ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
– ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri; igra ga može emocionalno smiriti
– ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
– nastojte ne praviti problem zbog toga; nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih; mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče
– ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti.

PROBLEMI SA SPAVANJEM

To je najnormalnija reakcija u fazi adaptacije na jaslice. Period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja.
Često se događa da dijete plače dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiri i zadovoljno se igra. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio “ostavljen”. Takvim reakcijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim. Nakon nekog vremena stvari će se stabilizirati i ona će sasvim u redu odlaziti na spavanje i u jaslicama.

DIJETE TUČE DRUGU DJECU

Možda tako reagira jer ne zna kako bi drugačije, pa ga je stoga potrebno naučiti kako da drugačije reagira, tj. treba ga poučiti socijalnim vještinama.

Socijalnim vještinama ne može se podučavati sam već mu pri tome treba naša pomoć. Vaša pomoć, u smislu da mu dajete vrlo jasne i specifične poruke i upute u vremenu koje provodite zajedno. Vrlo često roditelji djeci upućuju vrlo općenite poruke poput „tvoje ponašanje nije lijepo“. Ako se malo osvrnemo na to, shvatit ćemo da je to vrlo općeniti pojam iz kojega nismo doznali ništa. Što točno znači lijepo? Na što se to odnosi?

U odnosu s djecom bitno je da naše poruke budu jasne i vrlo konkretne. Razgovarajte s njim što može učiniti drugačije umjesto da tuče drugu djecu. Umjesto direktnog razgovora možete koristiti dvije igračke (recimo dva medvjedića). Odigrajte situaciju u kojoj jedan medvjedić tuče drugog, koji u vašoj igri može verbalizirati strah i zabrinutost. Onda o tome možete razgovarati s vašim djetetom.

TEŠKA PRILAGODBA NA VRTIĆ

Jako je važno da vi imate pozitivan stav prema vrtiću. Vjerujemo da ste zabrinuti što Vaše dijete u vrtiću često plače. Upravo tu zabrinutost ono vjerojatno osjeća na dubokoj nesvjesnoj razini. I ma koliko mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno igrati, ono „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku.

Vjerojatno ste se i vi u životu našli u situaciji kada Vas je netko tješio, a da i sam nije vjerovao u to što govori. Vjerujem da se niste osjećali utješenima. Isto tako niti dijete se ne osjeća sigurno, ukoliko osjeća vašu vlastitu nesigurnost.

Zbog toga je prva zadaća roditelja koji dijete po prvi put odvaja od sebe, stjecanje čvrstog uvjerenja da je to dobro za dijete i njegov razvoj. To je nepobitna činjenica – svi smo svjesni da se dijete u određenoj životnoj dobi treba odvojiti od roditelja kako bi se socijaliziralo sa svojim vršnjacima i drugim ljudima – dijete mora jednog dana, kao odrastao čovjek, samo funkcionirati u društvu, a to se neće dogoditi samo od sebe.

izvor: http:maliprinczadjecu