Presveto Trojstvo – što vjerujemo

Sveti je Augustin htio napisati knjigu o Presvetomu Trojstvu, ali mu nikako nije polazilo za rukom. Tada je usnuo san: vidio je sebe kako šeće obalom mora i vidi dijete na plaži. Dijete je školjkom prelijevalo morsku vodu u rupu u pijesku. Augustin ga je upitao: “Što radiš?” – Dijete je odgovorilo: “Želim preliti more u ovu rupicu.” – Tu su se velikom filo­zofu otvorile oči: “Upravo tako nemoguću stvar pokušavam i ja jer že­lim svojim ograničenim razumom shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva.”
(Stara predaja)

Presveto_Trojstvo_ilustracija1. Obilježje kršćana

– Obilježje kršćana je vjerovanje u Trojedinoga Boga.

– Presveto Trojstvo je središnje otajstvo kršćanske vjere.

– Svi kršćani, čak i oni razjedinjeni – imaju zajednički sakra­ment – krštenje u Trojedinomu Bogu.

Krštenje je zapovijed koju je Isus ostavio svojim učenicima. Prije nego je uzašao na nebo, Isus je zapovjedio apostolima: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28,19).

– Kršćani se ne krste u imenima Oca, Sina i Duha Svetoga, nego u ime Oca, Sina i Duha Svetoga jer postoji samo jedan Trojedini Bog (usp. Katekizam Katoličke Crkve (KKC) 233).

2. Otajstvo Presvetoga Trojstva

– Presveto je Trojstvo nedokučivo otajstvo. San svetoga Augustina izvanredno ga opisuje.

– Bog je u tom otajstvu objavio svoju najdublju intimu.

– Presveto se Trojstvo se spominje već u prvoj rečenici Knjige Postanka: “U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost! I bi svjetlost” (Post 1,1-4).

Već na početku Svetog pisma susrećemo Oca, koji stvori, Duha, koji je lebdio i Sina (Riječ), koji reče.

– U Novom je zavjetu mnogo mjesta koji se odnose na Presve­to Trojstvo.

– Crkva se morala boriti gotovo četiristotine godina da bi se donio tekst o ovoj vjerskoj istini sve dok se 381. godine na Drugom ekumenskom saboru u Carigradu napokon nisu svi usuglasili.

3. Vjera Crkve

– Do danas Crkva moli Nicejsko-carigradsko vjerovanje koje is­povijeda: Vjerujem ujednoga Boga…

Oca svemogućega

Otac je stvorio sve. On je onaj koji jest, koji kaže: “Ja jesam!”

Jednoga Gospodina Isusa Krista

Vječni je Sin od Oca, istobitan je s Ocem, rođen je a nije stvoren. Bez početka je i kraja. Ivan kaže: “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani” (Iv 1,18).

Duha Svetoga

On izlazi od Oca i Sina, on je onaj koji sve oživotvoruje.

Bog je jedan u tri Osobe

Dogma o Presvetomu Trojstvu glasi: Bog je jedan u tri Osobe. Možda ćemo lakše razumjeti kada kažemo: Bog je jedno biće u tri egzistencije.

Analogije u prirodi

Budući da je sve stvorila Božja ruka, u svemu možemo prepo­znati naznake Presvetoga Trojstva. Navodimo samo neke od mnogobrojnih očitih primjera:

– Prostor: postoji prostor s tri međusobno neovisne koordinatne osi.

– Apsolutnost: obilježje apsolutnosti u prirodnim pojavama imaju energija, brzina svjetlosti i informacija. Ovdje prona­lazimo sliku za Oca (koji jest), Sina (koji povezuje) i Duha Svetoga (koji pokreće).

– Agregatna stanja: tvar može biti u krutom, tekućem ili plino­vitom stanju.

Krist – jedna osoba u dvjema naravima

Isus Krist je božanska Osoba koja je istodobno pravi čovjek i pravi Bog. Isus je jedna Osoba u dvjema naravima koje nisu međusobno pomiješane.

4. Objavljena istina

– Svi kršćani vjeruju u Trojedinoga Boga. To je moguće samo zato jer je Bog objavio tu istinu, “on ga obznani” (Iv 1,18).

– Kada se u Svetome pismu spominju u kontekstu sve tri božan­ske Osobe, govorimo o “trojstvenom izričaju”. To pronalazimo:

– kada Isus zapovijeda apostolima da krste sve ljude (Mt 28,19)

– u Poslanici Korinćanima (1 Kor 12,4-6)

– u pozdravu svetoga Pavla: “Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvoDuha Svetoga sa svima vama!” (2 Kor 13,13).

– Od velikog je značenja što anđeo u trenutku Isusova začeća u krilu Marijinu izričito spominje sve tri Osobe: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1,35).

5. Razlika između Božje objave u Starome i Novome zavjetu

– U Starom zavjetu najviše susrećemo prvu božansku Osobu, Oca.

– Presveto je Trojstvo samo blago naznačeno. U Knjizi postanka čitamo da je Bog stvorio nebo i zemlju, nje­gov je Duh lebdio nad vodama i Bog je govorio (Riječ = Sin).

– U Novom zavjetu pronalazimo tri bitne razlike u odnosu na Stari zavjet:

– Bog nam izravno progovara kroz Isusa

U Isusu iz Nazareta Bog neposredno djeluje u svijetu. Sve­ti Pavao to formulira na sljedeći način: “…konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu” (Heb 1,2).

– Bog Jahve postaje Abba – Otac

Židovi nisu smjeli izgovoriti ime “Jahve”. Ali Isus nas uči da ga smijemo nazivati Ocem.

– Duh Božji prebiva u ljudima.

Isus obećava svima koji u njega vjeruju da će im dati Duha Branitelja i Tješitelja koji će nas učiniti Božjim sinovima i kćerima i taj isti Duh Božji prebiva u nama!

6. Značenje Presvetoga Trojstva

– U Bogu postoji zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.

– Ali u Bogu postoji i onaj drugi, različitost, različitost Osoba.

– Presveto je Trojstvo istodobno i slobodno zajedništvo triju bo­žanskih Osoba.

– Bog nije statičan, on je u sebi pokretačka ljubav, jer on i jest “ljubav” (1 Iv 4).

– Presveto Trojstvo postoji od vječnosti. Bogu stoga ne treba ni­kakav svijet pored sebe. On je dovoljan sam sebi, ali je stvorio svijet u ljubavi i slobodi.

– Kršćanska slika o Bogu je revolucionarna jer pokazuje Boga kakav je “u sebi”, kao beskrajnu živost ljubavi.

– Svaki put kad se prekrižimo, mi ispovijedamo Presveto Trojstvo. Jesmo li svjesni toga?

tekst prema: www.zupa-sveti-kriz-du.hr

No votes yet.
Please wait...