Dok je s uspavanim djetetom na grudima ležala njegova žena spavajući mirno na jednoj polovici kreveta lažni asketa je oko ponoći objavio:
‘Vrijeme je da ostavim svoj dom i potražim Boga. Ah, tko me je tako dugo zadržavao ovdje u zabludi’?
Bog mu šapnu: ‘Ja’, ali uši toga čovjeka bijahu zatvorene.
Čovjek reče: ‘Tko ste vi što ste me pokušavate pravili budalom?’
Glas ponovno reče: ‘Bog’, ali on ne ču.
Dijete dreknu, probudi se i privije čvrsto uz mater svoju.
Bog zapovjedi: ‘Stani, luđače, ne ostavljaj svoj dom’ , ali on ne ču.
Bog uzdisaše i jadikovaše: ‘Zašto me ostavlja sluga moj i odlazi od mene da bi me tražio?’
Rabindranath Tagore
