PISMO TREĆE
Vrlo me razveselilo ono što si mi ispričao o ponašanju tvoga pacijenta prema svojoj majci. Ali moraš svoju prednost pametno iskoristiti. Nikad nemoj zaboraviti: Neprijatelj djeluje iz središta prema van i tako postupno uvodi pacijenta u nova pravila. Svakog časa može se dogoditi da se i ponašanje tvogapacijenta prema staroj ženi promijeni. Ali ti to pod svaku cijenu moraš predusresti. Budi usko povezan s našim kolegom Glubozom koji je zadužen za majku. U zajedničkom dogovoru razradite u toj kući čvrste navike koje će biti povod za trajnu međusobnu uzrujanost: mala svakodnevna zabadanja!
Kao uspješne pokazale su se sljedeće metode:
1. Njegove misli drži usmjerene na nutarnji život. On misli da je njegovo obraćenje nešto nutarnje i stoga je sva njegova pozornost sada usmjerena na njegovo nutarnje stanje – ili bolje na filtriranu verziju o svemu onome što ćeš mu dopustiti da vidi. Podrži ga u tome!
Odvrati ga od ispunjavanja najjednostavnijih dužnosti svakodnevnog života, a istodobno ga potiči na najnaprednije i najduhovnije stvari. Probudi u njemu korisno ljudsko svojstvo: odbojnost i zanemarivanje najočitijih stvari. Moraš ga dovesti do toga da cijeli sat ispituje a da ne otkrije najobičnije činjenice o sebi koje su savršeno jasne svakome tko je ikad živio s njim u istoj kući ili radio u istom uredu.
2. Svakako ga je nemoguće spriječiti da moli za svoju majku, ali mi imamo sredstva da te molitve učinimo neškodljivima. Trudi se da te molitve budu uvijek vrlo »duhovne«, da se on uvijek brine za njezino duševno stanje, a nikad za njezin reumatizam. Iz toga slijede dvije prednosti. Prvo, njegova će se pozornost zadržavati na onome što on smatra njezinim grijesima. Ako samo malo pomogneš, on će grijehom smatrati sve postupke ili izjave svoje majke koje mu idu na živce ili su mu neugodne. Tako ga čak i u molitvi možeš učiniti još osjetljivijim za rane koje mu je dotični dan donio. Takvo odvijanje nije nipošto teško; ti ćeš ga smatrati vrlo zabavnim. Drugo, kako njegov sud o njezinoj duši nije samo vrlo grub nego i posve kriv, on će u nekom smislu moliti samo za biće koje živi u njegovoj vlastitoj mašti. Tvoja će zadaća biti sada da taj zamišljeni lik jezičave stare dame za doručkom svaki dan sve manje odgovara pravom liku. S vremenom možeš jaz toliko produbiti da ni jedna misao ili osjećaj njegovih molitava ne prijeđe od zamišljene na stvarnu majku. Imao sam u svojoj praksi različite pacijente koji su neposredno nakon žarke molitve za »spas duše« žene ili sina tu istu ženu ili sina znali strašno udarati ili psovati, a da nisu osjetili ni najmanje grižnje savjesti.
3. Kad dva ljudska bića godinama žive zajedno, događa se da izvjesni ton ili izraz lica jednoga onom drugom postane jednostavno nepodnošljiv. Na tome moraš raditi. Dovedi svom pacijentu do pune svijesti ono osebujno treptanje očima kod njegove majke, koje ga je već u djetinjstvu mučno smetalo, i pusti da njime ovlada odvratnost što je pri tome osjeća. Učvrsti ga u shvaćanju da njegova majka zna kako mu je to odvratno i da ga time namjerno izaziva. Ako dobro razumiješ svoj zanat, on neće ni opaziti kako je ta pretpostavka nevjerojatna. I, naravno, ne dopusti mu da pomisli kako i on ima čudne navike koje bi njegovoj majci mogle biti na sličan način odbojne. Kako on sam sebe ne može ni čuti ni vidjeti, to je lako postići.
4. U obrazovanim krugovima fina mržnja izražava se obično tako da se kaže nešto što napisano djeluje posve bezazleno (same riječi nisu uvredljive), ali po izvjesnom tonu i u određenom trenutku djeluje kao šaka u lice. Da bi tu igru održavali, morate ti i Gluboza dobro paziti da svaka od ovih dviju budala mjeri stvari dvostrukim mjerilom. Sin će zahtijevati da se sve njegove izjave razumiju bez predrasuda i primisli, dok će istodobno svaku primjedbu svoje majke po njezinu tonu suditi s najvećom osjetljivošću i stalno povezivati s nekom potajnom namjerom. Majku morate navikavati da reagira na isti način. Tako će se nakon svake svađe razići u uvjerenju da su potpuno nedužni. Ti već
poznaješ povode kao npr. »ja je samo pitam kad ćemo jesti, a ona se već žesti«.
Uvriježi li se jednom takva navika, imat ćeš pred sobom izvanredno zabavnu situaciju čovjeka koji govori stvari s izričitom namjerom da povrijedi, a opterećuje se kad se drugi osjeća povrijeđenim.
Na koncu, reci mi nešto o vjerskom stavu stare gospođe. Nije li ona pomalo ljubomorna na novi obrat u životu svog sina? Je li pomalo uvrijeđena zato što je on tako kasno od drugih naučio ono za što mu je ona po svom uvjerenju još u djetinjstvu dala tako dobru priliku?
Osjeća li ona da on preuveličava stvari ili sve to prima jednostavno? Sjeti se starijeg brata u onoj priči našeg Neprijatelja.
Tvoj odani stric SCREWTAPE
