Petar – prvi papa
Predstavimo Petra prvoga povijesnog papu.
Poludjeli pjesnik podmetnu požar pokušavajući pisati poemu. Petodnevni plamen proždire prekrasne patricijske palače. Popodnevni povjetarac prenosi pepeo Palatina. Pobješnjeli puk podiže pobunu pred Parlamentom. Pretorijanci, pokušavajući pohvatati počinitelje, pograbiše Petra prvog papu.
Palikuća, prikrivajući prave počinitelje, pamfletom proširio progone. Pritvorio pokrštene patricije, provincijske pridošlice, Petrove prijatelje, primjerice Pavla. Pretorijanci pomno pripremaju pogubljenja pred publikom. Prvo podižu pozornice, potom puštaju pregladnjele podivljale pse… Pritvorenike premazuju paklinom pa privezane pale pored putova. Propinju. Propete preokreću postrance. Perverzno! Posve!
Prognani papa premišlja. Prošli put pokušavaše pobjeći pred progoniteljima. Posred puta prema pustopoljinama poput priviđenja priđe Pantokrator podignuta prsta podsjećajući: “Petre, prijatelju, patnja prolazi. Progonstvo prestaje. Propeće? Proživjeh propeće. Proročanstva poznaješ. Pohitaj prema progonjenima, potiči pritvorene, propovijedaj…”
Petar ponizno posluša. Posve pravedan prihvati presudu pomahnitala piromana: propeće poradi paleža. Pritvorenicima pripovijeda po posljednji put: Plovismo polako. Pogledavši prema pučini prestravljen pomislih: “Prilazi prikaza, pogibosmo?!” Pogledavši pozornije prepoznah ponajboljeg prijatelja. “Priđi, Petre!” – povika. Pođoh preko površine. Pogled pade, posumnjah pa potonuh. Promucah: “Prijatelju pomozi, propadoh!” – “Petre, podigni pogled pa priđi!” – progovori. Pogleda podignuta prema Prijatelju preživjeh pogibiju.
Pritvorenici pozorno prate Petrovo pripovijedanje: „Pričaj Petre! Pripovijedaj ponovo!“ Predvečer – poče – pođoh posjetiti punicu. Pogledah preneraženo. Posve problijedjela, podrhtava pokrivena prekrivačima. Promuklo prošapta: Pomozi! Pokušah podići patnicu. Pomazanik polako priđe. Prijeđe prstima preko puničinih prstiju. Patnica prizdravi pa poče posluživati.
Pomagaše Pomazanik pritisnute pogibeljnim patnjama: paralizirane, padavičare, pomračene pameti, pesimistične, pokleknule pred problemima… Prihvaća poreznike, preljubnice, pridošlice, prosjake… Primjerice paralizirani prosjak podiže postelju pa poskakujući potrča pravo pred pismoznance.
Ponoć prolazi. Petar prepričava: Porastom Pomazanikove popularnosti pismoznancima počeše propadati privilegije. Potonji podlom prijevarom podgovoriše puk pa Pravednika predadoše prokuratoru Pilatu. Pilat podilazeći puku pogrešno presudi. Promatrah postiđeno, pritajen. Poslije pijetlova pjeva proplakah promatrajući pogrđivanja predragog prijatelja.
Postadoh papa – poglavar prognanih. Poslije Pedesetnice prvi put pred pukom posvjedočih pobjedu Propetoga. Premda promrmljahu – „ponapit pripovijeda“ – povjerovaše. Počeh propovijedati putujući. Putem poslah poneku poslanicu. Pouzdanjem podigoh paraliziranog prkoseći prirodnom poretku. Potaknut primjerom pravoga Pastira pomagah potrebitima.
Pogane prvi poče poučavati preobraćeni progonitelj Pavao. Pravovjerni počeše prijetiti preobaćenicima poradi poštivanja propisa. Polemike prekidoh promjenama. Poče proces pokrštavanja praćen periodičnim pojačanim progonima.
Plamen petrolejke probija polutamu poigravajući po popločanom podu. Pretorijanci prilaze. Panika pritišće prsa pritvorenika. Petar pripravan prima posljednju pričest. Polazi polako praćen prestravljenim pogledima. Prikovan poradi propovijedanja preokrenuto propet pomisli: Proroče, prijatelju, polazim. Primi, prihvati prestrašena, posrnula, ponizna Petra, prvog papu.
Ptice prekidoše prijepodnevni pjev. Poginu Petar poradi propovijedanja.
Sanja Sinovčić
