Neki čudan glas – pps poučna eko priča

Lijepa prezentacija o potrebi brige za prirodu koju nam je Bog dao. Neki dječak šetao je morskom obalom i vidio morsku zvijezdu. Vratio ju je u more. Priroda je rekla hvala.
I drugi primjeri ekološki osvještene osobe.

.

.

---

PRIRODA JE OTVORENA KNJIGA KOJA BEZVJERCU VIČE: NEPISMENI ČOVJEČE! (D. Giulitti)

Jednoga dana neki je dječak šetao obalom i naišao na morsku zvijezdu u pijesku. Uze je za jedan krak i baci u more. Dok je padala u more, učini mu se da je nešto čuo, ali ništa nije razumio.

Malo podalje ugleda kako se, nošeno valovima, obali približava deblo i na njemu gušter. Uđe u vodu, dohvati deblo i izvuče ga na obalu, gdje je gušter mogao sići i skloniti se na sigurno. U tom trenutku učini mu se da čuje neki glas, ali nije ništa razumio. Pomisli da je to bio šum vjetra.

Vraćajući se kući nađe vrapčića koji se je zapetljao među granama. Pažljivo ga oslobodi i pusti da odleti. Ponovno mu se učini da čuje neki glas. Možda je to vjetar? Nije bio siguran. Glas kao da je nešto htio reći, ali  dječak ga nije razumio. Možda mu se samo pričinilo? Dječak je nastavio put.

Najednom naiđe na mrave koji su išli prema mravinjaku. Da ih ne pogazi, načini skok i pođe dalje. I ovaj put začuje onaj isti glas, bio je to šapat. Zaustavi se i počne gledati na sve strane. Nije vidio nikoga, nije više ništa čuo. Počelo ga je to zabrinjavati.

Na ulazu u vrt ispred kuće ugleda kako je vjetar srušio jednu vazu. Cvjetovi su bili već napola uvenuli. Dječak podigne vazu i pažljivo uspravi cvijeće kako bi se oporavilo. Nakon toga htjede ući u kuću, a kad je bio na vratima opet jasno začuje onaj glas razabirući čak i ono što je izgovarao.

Bila je to zapravo riječ – hvala. Priroda mu je zahvaljivala, jer je svaki put učinio nešto da je očuva.

Navaro “Mudrost odrastanja”