Mudraci Ga i dalje traže

Mudraci donose Isusu svoje blago. Neki od nas prinose svoje talente Bogu. Drugi, poput skromnih pastira, mogu prinijeti samo sebe, svoje siromaštvo i trud.

Neuki ljudi ne tragaju jer misle da su mudri. Tri mudraca shvaćaju da ima još toliko toga što ne znaju te kreću na hodočašće, u potragu.

Sveti ljudi znaju da su grešni, dok grešnici misle da su sveti. Isto tako, dobri i mudri ljudi skromno šute, ne hvaleći se svojim vrlinama.

Mudri ljudi traže, a tko traži naći će, obećao je Gospodin. Ako mudrac u nama krene u potragu, daleko od sigurnog i udobnog doma, možda i mi stignemo u Betlehem.

U potrazi za Bogom

Filozof i fizičar Blaise Pascal podijelio je ljude u tri skupine. Prvi su oni koji su tražili i našli Boga. Oni su razumni i sretni. Drugi traže Boga, ali Ga još nisu našli. Ti su razumni, ali nesretni. Treći niti Ga traže, niti će Ga naći. Oni su nerazumni i nesretni. Svi iz druge skupine naposljetku Ga nađu, baš kao i ljudi iz prve skupine. To nam govori da je važno krenuti u potragu.

Tri mudraca došli su s istoka, gdje izlazi sunce. To je simbol nade. Zbog nade krećemo u potragu za Bogom i u vlastitim životima. Nada je jedna od tri teološke vrline, ona je naš pokretač i motiv.

Mudraci putuju s istoka na zapad. Orijentalna mudrost krenula je na zapad tražeći Krista, a zapadni Rim uputio se na istok. Susreću se kod Krista u središtu. Njegovo rođenje u sredini između istoka i zapada simbolizira da je Krist i metafizički u središtu svijeta. Između istoka i zapada, sjevera i juga, antičkog i modernog, prije Krista i poslije Krista – On je u središtu svega. Sve je relativno, On je apsolutan.

Istok i zapad

Mentalitet Istoka je prepun mistike i mitova. Oni nemaju poteškoća s vjerovanjem u natprirodno. No, potrebno im je putovanje prema materijalnom i prirodnom. Putovanje prema Kristu u kojem sve ono što je mitsko postaje povijesna činjenica. On je Bog koji je umro i uskrsnuo, baš kao što su nagovijestili njihovi mitovi.

S druge strane, Zapad je praktične i materijalističke naravi. Kako je bilo u starom Rimu, tako je i danas na modernom Zapadu. Potrebno mu je hodočašće prema Istoku, prema duhovnom i natprirodnom. Budući da je Krist potpun, oba svijeta mogu biti potpuna samo u Njemu.

Mudraci su spazili Njegov znak. Marljivo su tražili, baš kao i pastiri u noćnoj straži, izvršavajući zadatak koji im je dodijeljen. Obični, zemaljski pastiri začudili su se anđelima s neba. Mudraci pak, pogleda uperenog prema nebu, ostali su zapanjeni djetetom u običnoj štali.

Kao i pastiri, mudraci su prešli dalek i opasan put. No najveća je opasnost propustiti Krista. Čitav naš život je putovanje, hodočašće. Prizori cesta i putovanja u književnosti su iznimno dojmljivi. Obilježili su velika književna djela kao što su Gilgameš, Odiseja, Eneida, Božanstvena komedija… Cijeli ljudski život je potraga za vlastitim identitetom, a to je moguće naći samo u Bogu. Samo Bog, jer je naš Stvoritelj, zna istinu o našem identitetu u svom vječnom planu. Sv. Pavao kaže da naš život počiva s Kristom u Bogu, a naše je prebivalište na nebesima.

Mudrost nije slavljenje znanja i pameti, nego poniznost svetosti

Mudraci su došli pokloniti se Isusu, baš kao i pastiri. To ih čini mudrima; ne zato što znaju put, nego jer su došli do kraja. Ne zato što dižu ruke prema zvijezdama nego jer su prignuli koljena pred Djetetom. Mudrost nije slavljenje znanja i pameti, nego poniznost svetosti. Ona počinje strahom Božjim.

Mudraci i pastiri različiti su na toliko načina – jedni bogati, drugi siromašni; jedni s istoka, drugi sa zapada; jedni mudri, drugi jednostavni; jedni dolaze izdaleka, drugi iz blizine; jedni priprosti, drugi usredotočeni na duhovno. Povezuje ih samo to što i jedni i drugi sjede Isusu pod nogama, poput Marije. Došli su do kraja svog hodočašća. Uvidjeli su krajnji razlog ljudskog postojanja – štovanje Boga i ljubav prema Kristu, Bogočovjeku. Nije važno jesmo li kao pastiri ili kao mudraci. U Kristu nema više Grk – Židov, muško – žensko, rob – slobodnjak (Gal 3,28; op.prev.).

Mudraci donose darove, prostiru svoje blago. Neki od nas prinose svoje bogate talente Bogu. Drugi, poput skromnih pastira, mogu prinijeti samo sebe, svoje siromaštvo i trud. U tom darivanju nije presudno što donosimo. Važno je dajemo li se uopće te koliko i na koji način (sjetimo se prispodobe o siromašnoj udovici). Ono što Bog želi jest da se darujemo slobodno i radosno.

Darivanje samoga sebe

Život koji imamo također je dar od Boga. Pritom nam je darovao i svoj život u zamjenu za naše grijehe. Naš istinski odgovor Bogu neka bude ono što je i On napravio za nas – darivanje samoga sebe.

Sveto Trojstvo je slika takvog darivanja. Otac se u vječnosti darovao Sinu, koji mu je zauzvrat darovao samoga sebe. Iz tog međusobnog darivanja proizlazi Duh Sveti. On predstavlja uzajamni dar ljubavi, toliko velik da zauvijek postaje treća božanska osoba. Brak i donošenje djeteta na svijet su sveti upravo zato što odražavaju to darivanje na zemaljskoj razini.

Zlato, tamjan i smirna, darovi mudraca, neka budu i naši darovi. Zlato je dar za Krista kralja. Tamjan za Krista proroka. Smirna, mast za ukop, dar je za Krista svećenika koji će se predati do smrti, kao žrtva za sve nas. I mi trebamo pokloniti svoje zlato Kristu, potvrđujući ga za našeg Kralja. Punina njegova Kraljevstva je u našim životima. Njegovo Kraljevstvo, to smo mi – Crkva.

Trebamo Mu dati i svoj tamjan. Time ga prepoznajemo kao proroka koji nam donosi radosnu vijest, a ta vijest je On sam.

Dajmo Mu i svoju smirnu. Time prihvaćamo Njegovu smrt za nas i sudjelujemo u njegovu ukopu kako bismo bili spašeni. Tri mudraca su, donijevši mu smirnu, bili prisutni na Kalvariji 33 godine kasnije. I mi za vrijeme svete mise postajemo prisutni na Kalvariji. Donosimo sebe kao dar, a On taj dar pretvara u svoje Tijelo.

Tri djela ljudske duše

Tri mudraca, tri dara, tri osobe (prorok, svećenik i kralj), tri dijela ljudske duše (razum, srce i volja) – baš kao što je Stvoritelj sačinjen od tri Božanske osobe. Srednjovjekovna tumačenja u svemu su vidjela odjeke Trojstva upravo stoga što je Sveto Trojstvo sve stvorilo. Stvorenja odražavaju Stvoritelja. Naš strah da takav simbolizam nije stvaran je nestvaran. Naša želja da budemo realni je nerealna.

Mudraci su bili upozoreni u snu i tako izbjegli opasnost od Heroda. Mudrac u nama, naša duša, također je zaštićena od opasnosti svijeta. Već je i Sokrat znao da se dobrom čovjeku ne može dogoditi nikakvo zlo. Herodi modernog doba ubili su 18 milijuna nedužnih tijela otkad je presudom Roe protiv Wade-a 1973. godine legaliziran pobačaj u SAD-u. No jedine duše koju su pritom ubili su njihove vlastite.

Došli su tražeći Boga, a vratili se slaveći Ga. Kao što je sv. Augustin napisao u svojem dijelu „Ispovijesti“: Oni koji traže Gospodina će Ga naći, a koji Ga nađu, slavit će Ga.

Mudrac u nama, naš intelekt također traži kako bi Ga slavio. Bez intelekta smo poput računala koje ne poznaje slavljenje. No upravo intelekt, ono što nas čini čovjekom, želi slaviti Gospodina. To je ono za što smo stvoreni.

Peter Kreeft – Catholiceducation.org, prevela Danijela Janjanin
tekst preuzet sa: www.zenavrsna.com

No votes yet.
Please wait...