Ain Karim je malo selo oko šest kilometara zapadno od Starog Grada Jeruzalema, na rubu današnjeg Jeruzalema. Njegove zgrade, od svijetlog kamena, izgledaju ukorijenjene u lišćem bogatim obroncima, gdje se nizovi borova i čempresa izmjenjuju s nizovima vinove loze i maslina. U Gospodinovo vrijeme bio je to grad rezerviran za svećenike i Levite; njegova blizina Hramu omogućavala im je da lako do njega dođu da bi ispunjavali svoje svećeničke dužnosti kada na njih dođe red svakih šest mjeseci. Prema tradiciji tu su živjeli Zaharija i Elizabeta, i u taj je grad Marija došla, nakon što je primila anđelovo naviještenje, “Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.” (Lk 1:39). I, tri mjeseca kasnije, “Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. ” (Lk 1:57), tu je Ivan Krstitelj rođen.

Sjećanja na te događaje, prema sv. Luki, postoje danas u dvije crkve: Crkvi Marijinog pohođenja, smještenoj na uzvisini južno od grada, i u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, koju se drži mjestom njegova rođenja. Od sedamnaestog stoljeća obadvije pripadaju Kustodiji Svete Zemlje.

Crkva Marijinog pohođenja
Marija uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1:40-45).

Hodočasnik dolazi do Crkve Marijinog pohođenja penjući se stepenicama koje daju panoramski pogled na Ain Karim i okolicu. Na vrhu je teren omeđen ogradom od kovanog željeza i vratima koja vode u dvorište. Lijevo, na jednom od zidova mozaik prikazuje putovanje naše Gospe iz Nazareta, na magarcu okruženu anđelima. Desno, uz vrata, je skulptura koja prikazuje susret Marije i Elizabete, a iza nje na zidu stoji veličanstven Marijin hvalospjev, na različitim jezicima.

Arheološke iskopine pokazuju da kršćansko štovanje ovoga mjesta datira još iz Bizantskih vremena. Istovremeno, izgleda da je do dolaska križara ovo mjesto slavilo uspomenu na jedan događaj nakon Pohođenja , “protoevangelizaciju Ivanovu”, apokrifni dokument iz drugog stoljeća: bijeg Sv. Elizabete s djetetom da bi ga spasila od Herodovih vojnika koji su ubijali mušku djecu u Betlehemu i okolici (Matej 2: 16).Ova je tradicija očuvana u kripti crkve do koje se dolazi iz dvorišta. To je pravokutna kapelica sa starom pećinom koja se koristila za štovanje, zatvorena je kamenim svodom i sadrži izvor. Na desnoj strani galerije, u niši, nalazi se stijena koja se štuje kao mjesto skrivanja Ivana Krstitelja dok je bio dijete.

Crkva Marijinog pohođenja, završena 1940., izgrađena je iznad kripte na istom mjestu kao i crkva koju su sagradili križari u dvanaestom stoljeću. Normalan ulaz je kroz vanjsko stepenište koje počinje u dvorištu i prolazi kroz dio sa cvijećem. Unutar crkve, slike i mozaici pokazuju štovanje Marije kroz stoljeća; Marija kao posrednica na svadbi u Kani; Marija kao utočište Kršćana, koja štiti vjernike sa svojim plaštem; objava njezina božanskog majčinstva na Koncilu u Efezu; obrana Bezgrešnog Začeća od Blaženog Ivana Duns Skota; i njezin zagovor za Kršćane u Bitci kod Lepanta.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja
“Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
(Lk 1: 57-63).

Crkva Sv. Ivana Krstitelja izgrađena je na mjestu gdje je po tradiciji bila Zaharijina I Elizabetina kuća, gdje je Sv. Ivan Krstitelj rođen. Kao i Crkva Marijinog pohođenja, vanjski zidovi crkve ispisani su riječima himne na različitim jezicima, ovoga puta Benedikta, koji je ovdje prvi puta izgovoren.

Sadašnja crkva je građena po planu križarske crkve iz dvanaestog stoljeća, koja je pak kopirala raniju Bizantinsku crkvu. Potrebne restauracije rađene su između sedamnaestog i dvadesetog stoljeća, što je pojačalo strukturu i omogućilo izvođenje važnih arheoloških istraživanja. Crkva ima glavnu lađu i dvije pobočne lađe. Križanje glavne i poprečne lađe prekriva kupola, a sjeverna apsida uključuje spilju ukopanu u padinu brijega. To je sasvim sigurno bilo židovskog prebivalište iz prvog stoljeća; prema tradiciji to je bila Zaharijina kuća. Ispod oltara nalazi se latinska inskripcija da je Ivan Krstitelj ovdje rođen: Hic Præcursor Domini natus est.

“Osjećaj koji dominira evangeličkom epizodom Pohođenja je radost; tajna Pohođenja je tajna radosti. Ivan Krstitelj klikće od radosti u utrobi Sv. Elizabete; ona, radujući se daru majčinstva, prepuna je Božjeg blagoslova; Marija izlijeva ‘Magnificat,’ himnu prepunu Mesijanske radosti.
Ali koji je tajni, skriveni izvor ove radosti? To je Isus, kojega je Marija već začela Duhom Svetim i koji već pobjeđuje korijen straha, tjeskobe i tuge: grijeh, najponižavajuće ropstvo čovjeka” (Sv. Ivan Pavao II, homilija, 31.05. 1979).

prema: www.hr.josemariaescriva.info