Križni put prema tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa

KRIŽNI PUT U KORIZMI GODINE MILOSRĐA
Tjelesna i duhovna djela milosrđa

Križni put u godini milosrđa – pdf print


UVOD

„Božje milosrđe preobražava čovjekovo srce i daje mu iskusiti vjernu ljubav i tako ga osposobljava da i on sam bude milosrdan. Uvijek je novo čudo da se Božje milosrđe može širiti u životu svakog od nas, potičući nas na ljubav prema bližnjemu i oživljavajući ono što tradicija Crkve naziva tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Ona nas podsjećaju da se naša vjera izražava u konkretnim i svakodnevnima djelima kojima je cilj pomoći našem bližnjemu u tijelu i u duhu: hraniti ga, odjenuti, utješiti, odgojiti. Zato sam izrazio želju “da kršćanski narod, tijekom Jubileja, razmišlja o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Na taj će se način probuditi naša svijest, koja je previše često uspavana pred dramom siromaštva. Ulazimo također sve više u srž evanđelja, gdje Bog siromašnima na poseban način iskazuje svoju milosrdnost” (isto, 15). U siromahu, naime, Kristovo tijelo “ponovno postaje vidljivo u tijelu mučenih, ranjenih, bičevanih, pothranjenih, prognanih… kako bismo ga prepoznali, dotakli i za nj se brižno skrbili” (isto). Nečuven je i skandalozan misterij činjenica da se u povijesti nastavlja patnja Nevinog Jaganjca, tog gorućeg grma nezaslužene ljubavi pred kojim možemo poput Mojsija samo izuti obuću (usp. Izl 3, 5); to više kad je siromah brat ili sestra u Kristu koji trpe zbog svoje vjere.“ (Iz poruke Pape Franje za korizmu u Godini milosrđa)

1. postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Neuka poučiti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

„Što je istina?“ pitao te je Pilat dok si stajao svezan pred njim. Ti si šutio. U toj tvojoj šutnji u nama odzvanjaju riječi koje smo toliko puta čuli: „Ja sam put, istina i život“. Koliko puta tražimo naočale, pa shvatimo da su nam na nosu, ili ključeve, a držimo ih u ruci… Ne tražimo li isto tako često istinu koja je pred nama, koju smo primili i u koju kažemo da vjerujemo? Gospodine, najveće si nam milosrđe iskazao kada si nas poučio da si ti istina. Daj nam milost da se dademo poučiti i da tu istinu nikada u svom životu ne zaboravimo.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Grešnika pokarati

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nakon osude, Isuse, ne buniš se i ne prijetiš onima koji su je nad tobom izrekli. Doduše, Pilatu si rekao da veći grijeh ima onaj koji te je njemu predao. Kada mi opominjemo, pokušamo najprije „na lijepe“. Ako ne ide, zaprijetimo: „Ako tako i tako ne postupiš, dogodit će ti se to i to“. Gospodine, došao si na svijet radi osude grijeha, ali ne grešnika. Tražiš od nas da učinimo djelo milosrđa opominjući grešnika. No, pomozi nam vidjeti da je najveća opomena primjer vlastitoga života. Kao što si ti učinio nevin uzimajući križ.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Dvoumna savjetovati

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

„Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ pitao te je bogati mladić. Konačni je savjet glasio: „Idi prodaj sve što imaš, pa ćeš imati blago na nebu“. Prodati sve što imaš, za tebe je Isuse u ovom trenutku značilo pasti, biti malen, posve podložan težini križa i onima oko tebe. Savjet koji si dao bogatom mladiću i za tebe je značio lišiti se sebe. Kršćanski savjet uvijek uključuje baš to. Prihvaćanje poniženja, patnje, oslobađanje od sebeljublja. Ovakav savjet nije dio naše naravi. On je dar Duha Svetoga kojega primamo u sakramentu Potvrde. Gospodine, molimo te za dar pravoga, kršćanskog, savjeta osobama koje su u nedoumici.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Gladna nahraniti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Ako u tom trenutku i nije imala što dati tvome izmučenom tijelu, nije se sakrila kao da je nema. Podijelivši s tobom bol, nahranila je tvoju dušu. Često se ispričavamo da nemamo što dati prosjaku; nemamo, ili ne želimo da nam ometa trenutak; prosuđujemo treba li mu naša pomoć zaista i neće li je potrošiti na nešto drugo. Ako smo u nedoumici još je uvijek bolje nahraniti ga svojom molitvom, nego mrmljanjem, pogrdnom riječju ili mišlju. Marijo, pomozi nam da ne bježimo od gladnih bilo koje vrste u svojoj okolini. Daj da ih nahranimo komadićem sebe, kao što si ti svojega Sina nahranila na križnom putu.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Putnika primiti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Šimun Cirenac za tebe, Isuse nije bio stranac, jer tebi, Bogu nijedan čovjek nije stranac, svaki je dio tvojega srca i stvarateljskih ruku tvojega Oca. Stranac si ti bio njemu, Šimunu. Prisiljen, podmetnuo je svoja ramena pod tvoj križ. Sigurno se je bojao. Ne tebe, jer tvoje izranjeno tijelo nije predstavljalo nikome opasnost, već onih koji su ga prisilili da ti pomogne. Primiti svakoga čovjeka znajući da on tebi, Gospodine, nije stranac, garancija je da se nemamo čega bojati. Pomozi nam svakoga čovjeka, koliko god nam bio nesimpatičan, gledati kao onoga kojega ti poznaješ.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Bolesna i utamničena pohoditi

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nježni dodir Veronikinog rupca vratio ti je načas ljubav čovjeka radi čijih si grijeha krenuo putem križa. Tvoje, od udaraca i rana, bolesno tijelo nije se izliječilo od toga dodira, ali je duša primila djelotvorni lijek. Posjet bolesniku najčešće je lijek za njegovu dušu. Često se ipak bojimo doći jer ne znamo što bismo mogli u tom susretu reći, čime ohrabriti onoga za kojega medicina više nema lijeka. Pomozi nam, Gospodine, učiniti to djelo milosrđa radosna srca i bez straha, s ljubavlju koja je, poput Veronikina rupca, sama po sebi lijek.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Nepravdu strpljivo podnositi

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nikada se na zemlji nije dogodila takva nepravda u kojoj Sin Božji leži u prašini pod teretom za koji nije kriv. Podnio si je sa svom strpljivošću, bez ružnih riječi protivljenja, jadikovanja ili prigovaranja. Ustajući, nastavio si je nositi do kraja bez izgleda da se ona ispravi za tvoga života. Tko je od nas, Gospodine, spreman na takvu žrtvu? I duša i tijelo bune nam se od same pomisli na nepravdu! Koliko uzaludnih riječi poteče, koliko psovki i želja za osvetom… Nauči nas svaku, pa i najveću, nepravdu strpljivo podnositi…

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Žalosna i nevoljna utješiti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Jecaji žena nad tvojom nesrećom izazvali su te, ne na samosažaljenje, nego na pružanje utjehe. Tvoja utjeha podrazumijevala je riječ istine, ne lažnog tetošenja: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom i nad svojom djecom…“ I u tom strašnom trenutku misliš na nas, ne na sebe. Nas, koji se zavaravamo gledajući stranputice svoje djece kako će sve samo po sebi biti u redu, jer danas svi tako žive… Daj nam svoju utjehu da bismo njome tješili one koji je trebaju…

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Uvredu oprostiti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Koliko ti je već uvreda naneseno do ovog trenutka! Izdaja, zatajenje, pljuvanje, pljuske, ruganje, udaranje, bičevanje, zaodijevanje u crveni plašt, nabijanje trnja na glavu, trska u rukama, križ na ramenima… Uvreda je uvijek teška, ma od koga došla, a ti si ih sve oprostio. Teško je Gospodine praštati, a ti zahtijevaš da to činimo 70 puta sedam, tj. uvijek. Mi ipak držimo da se za neke situacije smijemo duriti, praviti moljeni ili još više od toga – uzvratiti. Ti koji si radi svih uvreda ležao ispružen na zemlji pod tim strašnim teretom i opet smogao snage podignuti se, pomozi nam praštati…

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

10. postaja: ISUSA SVLAČE
Siromaha odjenuti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Gol pred svom onom svjetinom. Kao od majke rođen. A čak se ni stid nije mogao nazrijeti na tvom izudaranom licu. Ne stid zbog vlastitog golog tijela, nego zbog gole ljudske duše. Koliko je „golotinje“ svuda oko nas! Koliko na silu medijski „svučenih“ ljudi koji trebaju odjeću nečijega povjerenja! Imamo li hrabrosti zaogrnuti ih? Ili padamo pod utjecaj onih koji su s njih skinuli i ono što pripada samo ispovjedaonici? Isuse koji u sakramentu Pomirenja uvijek iznova zaodijevaš moju golotinju, daj mi snage odijevati druge ne samo viškom odjeće u svojem ormaru, već i samilošću svoga srca.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Za žive i mrtve Boga moliti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Rekao si: „Ja, kada budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“. Taj čas se je približio. Još je ostalo vrlo malo. Prikovane ruke i noge za drvo križa onemogućile su kretanje tvome tijelu, ali ne i molitvu Ocu za sve: one koji su u nebesima tisućljećima čekali ovaj čas da uđu u zajedništvo s Bogom, kao i one koji su na zemlji i ne znajući postali sudionici toga časa. Tvoja ljubav sve je privukla k sebi i sjedinila svakoga čovjeka s tobom u tvojoj žrtvi Ocu. Je li ikada bilo uspješnije molitve bez riječi? Daj nam, Gospodine, riječi i djela, patnje i radosti svakoga dana prinositi nebeskom Ocu u žrtvi molitve za sve ljude. Žive i pokojne, jer u tebi svi žive.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Žedna napojiti

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

„Žedan sam“, rekao si svojim ispucanim usnicama, glasom koji vjerojatno više nije nalikovao na ljudski. Koliko li te je napora stajalo izgovoriti te dvije riječi! Nemilosrdno ljudsko srce nije ti pružilo čašu hladne vode za koju si obećao nepropadljivu plaću. Pružilo ti je komad prljave spužve natopljene octom, kao sredstvom za otupljivanje fizičke boli. Nije žeđalo tvoje tijelo onoliko koliko je žeđala tvoja duša. Ove iste riječi čula je i blažena Majka Terezija, pa ispravno zaključila da si zapravo žedan ljudske ljubavi. Vratiti tvoju ljubav ljubavlju za svakoga čovjeka to znači žednoga napojiti. Gospodine, pomozi nam utažiti tvoju žeđ.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Zarobljenike i prognanike (izbjeglice) pomagati

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Osuđen si kao zločinac. Kažnjen si kao zločinac. Umro si kao zločinac. Tko bi se usudio približiti mrtvome zločincu suosjećanjem, a da i sam ne bude osumnjičen? Doista, mali broj ljudi – Josip iz Arimateje i Nikodem – od kojih se je to zadnjih očekivalo. Utjecajni ljudi onoga vremena hrabro su od Pilata zatražili tvoje mrtvo tijelo. Biti blizu onima koji su svojom ili tuđom krivnjom izbačeni iz društva, nije lako. Uglavnom se bojimo da ne bi tko i nas svrstao u njihovo društvo. Pomozi nam biti hrabrima u ljubavi, bez obzira na mogućnost gubitka dobroga glasa u svojoj okolini.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Mrtva pokopati

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nije bilo lako pokopati te uoči velikoga blagdana Pashe. I za to se je tražila domišljatost, velikodušnost i hrabrost. Josip iz Arimateje ustupio ti je svoju novu grobnicu, a mala skupina muškaraca i žena učinila je u žurbi ono najnužnije da dade počast tvome mrtvome tijelu. Žurni ritam života sve češće nam ne daje dovoljno vremena da se kršćanskim sprovodom oprostimo od naših pokojnih. Tko ima vremena nekoliko sati za dostojan ispraćaj? Poći s pokojnikovim tijelom u crkvu, prisustvovati misi za njega, te ga ispratiti na groblje, sve je rjeđa praksa u našim župama. Ispričavamo se svakojakim razlozima, pa i zakonom, no, najveća je istina da nam se to čini gubitkom vremena. Zato ćemo poći na groblje izraziti sućut najbližima kako bismo bili viđeni, a zatim ako je moguće poći kući tješeći se kako smo obavili ono najnužnije. Gospodine, oprosti nam što u tim trenucima sve manje mislimo na pokojnika kojemu je potrebno milosrđe naše molitve. Otvori nam oči da sebi ne uskratimo milosrđe prilike sagledavanja života iz perspektive vječnosti.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ZAKLJUČAK
Korizma u ovoj jubilejskoj godini je za sve pogodno vrijeme da mogu konačno izaći iz svoje egzistencijalne otuđenosti zahvaljujući slušanju Božje riječi i djelima milosrđa. Ako tjelesnim djelima milosrđa dotičemo Kristovo tijelo u braći i sestrama potrebitim hrane, odjeće, stana, pohoda, duhovna djela – savjetovati, poučavati, opraštati, opominjati, moliti – izravnije se dotiču naše grešnosti. Zato se tjelesna i duhovna djela nikada ne smije razdvajati. Naime, upravo dotičući u bijedniku tijelo raspetog Isusa grešnik može primiti na dar svijest da je on sâm siromašni prosjak. Na taj način i “oholi”, “moćni” i “bogati” o kojima se govori u Magnificat imaju priliku osjetiti da su nezasluženo ljubljeni od Raspetoga, koji je također za njih umro i uskrsnuo. Jedino je u toj ljubavi odgovor na onu žeđ za neprolaznom srećom i ljubavlju koju se čovjek zavarava da može utažiti idolima znanja, moći i posjedovanja. Ali uvijek ostaje opasnost da, zbog sve veće zatvorenosti Kristu, koji u siromahu nastavlja kucati na vrata njihova srca, oholi, bogati i moćni na kraju sami sebe osude na pad u onaj vječni bezdan samoće koji je pakao. Eto zašto iznova odzvanja za njih, kao i za sve nas, ozbiljna Abrahamova opomena: “Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!” (Lk 16, 29). Taj će nas djelatni posluh pripraviti na najbolji način za proslavu konačne pobjede nad grijehom i smrću sada već uskrslog Zaručnika, koji želi očistiti svoju Zaručnicu, u iščekivanju njegova dolaska. Nemojmo izgubiti ovo vrijeme korizme pogodno za obraćenje! Molimo za to obraćenje po majčinskom zagovoru Djevice Marije, koja je prva, pred veličinom Božjeg milosrđa koje joj je bilo besplatno darovano, prepoznala vlastitu malenost (usp. Lk 1, 48), priznavši se poniznom službenicom Gospodnjom (usp. Lk 1, 38).
(Iz poruke Pape Franje za korizmu u Godini milosrđa) 

tekst Križnoga puta preuzet sa: www.biskupijakrk.hr
slike križnoga puta: http://fullhomelydivinity.org

No votes yet.
Please wait...