Korizmeni kalendar 2016. – razmišljanje za svaki dan

U ovoj Svetoj godini naša je pozornost višestruko usmjerena na milosrdnu ljubav našega Boga.
Ona nas dodiruje i obdaruje, prati i jača u svim životnim situacijama i u sve dane života.

Iz ovoga nutarnjeg izvora snage možemo uvijek crpiti. Ovo polje snage nas nosi i obilježava. U svakodnevici bismo trebali pokazati što znači biti milosrdan.

Meditativni tekstovi ovoga korizmenog kalendara mogu nas u mnogim malim koracima potaknuti i pratiti kroz korizmu.

korizmeni
kalendar

2016. 
 
 

 

Danas na Pepelnicu
S današnjom Pepelnicom
započinje vrijeme korizmeno-uskrsne obnove,
vrijeme velike nutarnje priprave i čišćenja,
vrijeme pokore i milosti.
Svakoga dana ove korizme
nudi nam Bog priliku
da poziv na obraćenje čujemo tako
da se osjećamo osobno oslovljenima.
U Evanđelju ovoga današnjeg dana
susrećemo se s trostrukim Isusovim pozivom
da svoj život obnovimo
postom, molitvom i milostinjom.
Tako nas Isus nanovo izaziva da ga slijedimo,
da rastemo u prijateljstvu s njim,
da sazrijevamo, da donosimo bogat plod
svakodnevnom djelatnom ljubavlju prema bližnjemu.

Bolesna pohoditi – 10. veljače

Bogu hvala, mnoge žene i muškarci
angažiraju se dragovoljno
u različitim službama posjećivanja.
Pomaganjem u susjedstvu, u bolnicama,
domovima umirovljenika
i ustanovama za njegu
mnogi obavljaju neplativu službu
za svoje bližnje.
Preko njih se – u potpunoj tišini
i mnogostruko neopazice –
događa neizmjerno puno dobra,
jako puno korisnoga i vrijednoga.
Zbog toga neka im je danas
izričito od svega srca hvala.
Oni su velik blagoslov!

Milosrdan – 11. veljače

„Budite milosrdni, kao što je Otac vaš nebeski“ (Lk 6,36).
Tako nam posve jasno govori Isus.
Praktičnim naputcima tumači kako on zamišlja to naše “biti milosrdan”,
kako izgleda milosrđe, u čemu se sastoji:
– u ljubavi prema našim neprijateljima
– u dobroti prema našim mrziteljima
– u blagoslivljanju onih koji nas proklinju
– u molitvi za one koji nas tlače
Katkada sam samomu sebi
neprijatelj koga trebam ljubiti,
kad sam ljut na sebe,
kad samoga sebe prezirem ili proklinjem.
Tako gledano biti milosrdan
započinje od mene samoga,
da bih to bio i prema drugima
koji me susreću odbijajuće ili neprijateljski.

Korizma – vrijeme milosti

Povoljno vrijeme: – za vlastito obraćenje,
– za nutarnje prokušavanje,
– za ozdravljujuće praštanje.
Zgodno vrijeme:
– za osobno upoznavanje sebe,
– za nužno obraćenje,
– za pravo pomirenje.
Pruženo vrijeme:
– za spasonosno odvraćanje,
– za oslobađajuće priklanjanje,
– za nježnu naklonost.
Darovano vrijeme:
– za kritičko promišljanje,
– za dragocjenu obnovu,
– za vrijedno poboljšanje.
Spasonosno vrijeme:
– za pravodobnu odluku,
– za svjesni iskorak,
– za odvažan novi početak.
Bogom dano vrijeme posvećenja.

Pomirenje 13. veljače
S dugim dahom velike strpljivosti
moći izgledati i čekati.
Očekivati raskajana povratnika
i primiti ga raširenih ruku.
Prihvaćanje umjesto odbijanja,
poštovanje umjesto prezira,
zanimanje umjesto ravnodušnosti,
dostojanstvo umjesto zaziranja.
Milost ispred prava.
Obeskrijepiti osvetu.
Pobijediti odmazdu.
Vrata milosrđa ostaju otvorena.
Svečanost ponovnoga viđenja
pripremiti i slaviti.
Poziv milosrdnoga Oca vrijedi za sve,
pa i za tebe i za mene.
Koliko puta moram oprostiti? 14. veljače
Koliko puta mi je već oprošteno
kad sam zatajio i skrivio?
Koliko sam puta već oprostio
kad mi je netko nanio bol,
uvrijedio me, ranio?
Koliko sam već puta oprostio samomu sebi
kad sam ponovno upao u svoje stare pogrješke?
Koliko puta ću zacijelo još trebati oproštenje,
za oproštenje moliti ili ga trebati dati?
Ne samo do sedam puta,
nego do sedamdeset i sedam puta sedam… (Mt 18,22)
Korizmene odluke – 15. veljače

više šutjeti – manje vikati,
više slušati – manje smetati,
više gledati – manje buljiti,
više ostavljati – manje grabiti,
više osluškivati – manje bučiti.
manje grditi – više hvaliti,
manje se jadati – više se diviti,
manje zahtijevati – više zamoliti,
manje gunđati – više zahvaljivati,
manje se žuriti – više mirovati.
više moliti – manje brbljati,
više prisluškivati – manje rovariti,
više se odvažiti – manje osiguravati,
više davati – manje uzimati,
više živjeti – manje se svađati,
manje računati – više šutjeti,
manje škrtariti – više darivati,
manje suditi – više hvaliti,
manje mrziti – više ljubiti.

Lomovi mogu postati mostovi – 16. veljače

„Krhotine donose sreću“,
govori narodna mudrost.
Lomovi u životu često posramljuju i opterećuju,
ranjavaju i bole;
tu se lomi puno dragocjenoga:
nada, sreća, ljubav, srce.
Isus traži i njeguje kontakt s ljudima
čija sreća i planovi u životu nisu uspjeli,
koji su zbog toga jadni i slabi;
on ih ozdravlja i podiže.
O takvim lomovima koji su postali mostovi
pripovijeda Isusovo djelovanje čudesne pripovijesti.
Kad rane zacijele,
na ponekim gomilama krhotina klija
i zeleni se nova nada.

 

Dođite k meni… 17. veljače

Dođite svi vi razočarani
i potpuno iscrpljeni,
vi nevoljni i trpeći!
Dođite svi vi sagorjeli i izručeni,
vi ovisni i bespomoćni!
Dođite svi vi rasrđeni i kivni,
vi srditi i borbeni!
Dođite svi vi isključeni i često odbačeni,
vi žigosani i nebranjeni!
Dođite svi vi zapostavljeni i prikraćeni,
vi gubitnici i izgubljeni!
Dođite svi vi iznakaženi
i višekratno neuspjeli,
vi očajni i malodušni!
Kod mene ćete naći mir!

Što je grijeh? – 18. veljače

Grijeh je odvajanje zbog pomanjkanja ljubavi.
Grijeh je izolacija zbog lažnoga ponosa.
Grijeh je nepovjerenje iz straha za sama sebe.
Grijeh je Boga ne smatrati dostatno velikim.
Grijeh je ožigosati bližnjega kao nečovjeka.
Grijeh je preziranje samoga sebe.
Grijeh je nerazborito iskorištavanje stvorenja.
Grijeh je odbijanje životnih darova.
Grijeh je razaranje ozdravljujućih snaga.
Grijeh je pomanjkanje ljubavi.

Litanije u mukama našega vremena – 19. veljače

Od rasipnosti i zaslijepljenosti,
sebeljublja i bijega od sebe,
oslobodi nas, Gospodine!
Od nasilja i terora,
malograđanštine i svađe,
otkupi nas, Gospodine!
Od škrtosti i pohlepe,
mržnje i zavisti,
izbavi nas, Gospodine!
Od samovolje i hladnoće,
arogancije i ignorancije,
razriješi nas, Gospodine!
Od zablude i zaslijepljenosti,
laži i obmane
poštedi nas, Gospodine!
Od zasićenosti i gnušanja,
sjete i praznine očuvaj nas, Gospodine!

Majko milosrđa – 20. veljače

Ovim obraćanjem pozdravljamo
u jednoj drevnoj pjesmi
Mariju, Isusovu Majku,
i molimo ju za utjehu
na putu oblikovanja vlastitoga srca.
U ovoj pjevanoj prozbenoj molitvi
tužimo se pred njom zbog svojih tjeskoba,
koji vapiju u nebo iz doline jada i suza
našega sadašnjeg vremena.
Time i mnoge skrivene brige
i zanijemjela zaklinjanja mnogih ljudi
polažemo na njezino majčinsko srce
i stavljamo ih pod njezinu zaštitu i zaklon.
Neizrecive duševne muke i boli tolikih
uzimamo u molitvu i nosimo ih k Mariji,
molimo ju za njezinu sućut,
njezinu pomoć i njezinu utjehu.
Marijo, budi Majka milosrđa,
u našoj nevolji, u našemu trpljenju!

Zahtjev križa

Dopusti da ti Raspeti s križa progovori,
dopusti mu da ti kaže
u čemu je naposljetku u životu stvar!
Dopusti da te nemoć Raspetoga zagrli
i podari ti svaku snagu koju trenutačno trebaš!
Dopusti Križonoši da ti pomogne
podnijeti ono što sam već dugo
ne možeš podnositi!
Dopusti Raspetomu da ti pogleda u srce,
dopusti mu da ti pomogne,
dopusti mu da te blagoslovi,
tada će ti biti pomognuto,
tada ćeš biti blagoslovljen
bogatim Božjim blagoslovom!

Bože – korizmeno razmišljanje 22. veljače

Bože, ti budiš naša osjetila,
dodiruješ našu dušu,
ulijevaš nam snove i riječi
koje ne potječu od ove zemlje,
nego od tebe.
Posve drukčiji si, Bože,
zabrinut za nas ljude,
puno više od oca koji ljubi,
puno prisnije od nježne majke,
puno dobrohotnije od najboljega prijatelja.
Ostaješ čudesan, naš Bože,
nedokučiva tajno ovoga svijeta,
pratemelju, posljednji i najviši cilju
našega čeznuća i težnje.
Kako često si nam, Bože,
vidljivo pritekao u pomoć,
istrgao nas iz najdublje nevolje,
osušio suze, preobrazio tugu,
oslobodio nas od tereta koji pritišće.
Nepojmljiv ostaješ, naš Bože, u svojoj šutnji,
beskrajno djeluješ u dobroti svoga srca,
nezabludiv u svojoj vječnoj vjernosti.

Prava mjera – 23. veljače

U zlatnome pravilu stoji:
„Ne sudite – ne osuđujte – praštajte –
dajite i dat će vam se –
mjera dobra, nabijena, natresena,
preobilna dat će se u krilo vaše
jer mjerom kojom mjerite
vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6,37-38).
Naša mjera neka bude bogata,
puna, nabijena i preobilna –
tako postupa milosrdan čovjek.
Mjera nemilosrdna čovjeka je sićušna,
točna, uskogrudna, škrta, stroga ili sitničava.
Ostaje pitanje: Prema kojoj mjeri se snalazim?
Što je za mene mjerodavno?
Prema čemu mjerim sebe?
Tko uzima mjeru po Isusu,
dopušta da mu on proširi njegovo srce
i učini ga prostranim,
postaje velikodušan i darežljiv.

Krv srca – 24. veljače

U krvi čovjekova srca gori nutarnja vatra
njegove čežnje i ljubavi.
Za blago svoga života
daje netko krv svoga srca.
Od toga obećaje on sebi
svu svoju sreću i svoje blaženstvo.
„Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“
govori Isus. (Mt 6,21)
Upozorava nas da ne postanemo
ni bez oduševljenja ni hladna srca.
Blago i srce, krv i bol
uvijek pripadaju u bit prave ljubavi.

Milosrđe – 25. veljače

Mi ljudi živimo svaki dan nanovo od milosrđa –kao od zraka koji dišemo,
kao od krvi koju dijelimo.
Praštanjem probijamo
začarani krug odmazde, osvete i mržnje
i služimo miru.
Pomirenjem se u nama
bude ozdravljujuće snage
koje omogućuju dobar novi početak.
Samo nas pažljiva ljubav osposobljuje
za pošteno i iskreno milosrđe.

 

Gdje nebo dodiruje zemlju… – 26. veljače

U mnogim pripovijestima pripovijeda se
da mjesto gdje nebo dodiruje zemlju
nije iznad oblaka, ni na otoku snova,
nego ondje gdje živiš,
gdje svakodnevno hodaš i stojiš.
U tvojoj je ruci poštuješ li to mjesto,
cijeniš li ga i posvećuješ ili ga zapostavljaš,
štuješ li i poštuješ svoje bližnje
ili ih mrziš i osuđuješ.
Cijeni mjesto na kojemu živiš,
jer upravo ondje nebo dodiruje zemlju
i Bog te hoće upravo ondje susresti.

 

Jutarnje pohvale – 27. veljače

S prvim zrakama izlazećega sunca
pozdravljamo tebe, Izvoru svjetla,
hvalimo tebe, Stvoritelju svijeta.
Pri novim koracima u današnji dan
tražimo tebe, Cilju svih puteva,
slavimo tebe, Stvoritelju svijeta.
U veselim pjesmama nebeskih ptica
pjevamo tebi, Prijatelju života,
kličemo tebi, Stvoritelju svijeta.
Šarenim bojama procvjetale prirode
pridružujemo se hvalospjevu svih stvorenja
tebi, Stvoritelju svijeta.

 

Radost života – 28. veljače

Otkriti, pripremiti i probuditi radost,
vodi u svakome slučaju do više životne punine.
Širiti veselost, druge njome privući i zaraziti,
odgoni zle duhove neraspoloženja.
Gajiti prijateljstvo s Bogom,
s drugima i sa samim sobom,
daje kraljevsko dostojanstvo.
Cijeniti i štititi slobodu,
da bi se živjelo iz toga Božjeg dara,
stvara nutarnje prostore slobode.
Sklopiti mir u Isusovu duhu
omogućuje vedru opuštenost
i dubok nutarnji smiraj.
Svjež, veseo i raspoložen ići kroz život
isplativ je put posve u duhu Evanđelja.

 

Gradilište – 29. veljače

Kao mjesta posve osobite vrste
mnogima poznata, jesu gradilišta.
Moraju se skovati planovi,
objasniti pitanja i donijeti odluke.
Prašina, nered i kaos hoće biti nadvladani.
Gradilišta preopterećuju živce
u zastoju na autocestama,
kod preuređenja ili gradnje vlastite kuće.
I Crkva se često pokazuje kao gradilište.
Na njoj i u njoj treba mnogo toga obnoviti,
popraviti, restaurirati, preoblikovati i obnoviti.
I moj vlastiti život može mi izgledati kao gradilište,
na kojemu neke stvari moram pravilno pomaknuti,
drugo popraviti, mnogo toga doraditi,
neke stvari preurediti, više toga izbaciti,
sebe potpuno preurediti.
Za to je sadašnja korizma optimalno prikladna – no s čime ću započeti?

 

Korizmena pobožnost – 1. ožujka

Ranije su se vjernici u mnogim zajednicama
okupljali na korizmenu pobožnost.
Svoj život su opetovano usmjeravali
prema Gospodinovu uzoru
u nemoći Njegove muke.
Razmatrali su Gospodinov križni put
i s njime povezivali svoja osobna trpljenja.
I danas prekidaju ljudi
jednoličnost svoje svakodnevice,
da bi se zaustavili, razmišljali i molili.
Ovim kontaktom s Bogom
njeguju oni svoju vjeru u njega.

 

Dragovoljno – 2. ožujka

Sama sebe obvezati,
da ne bismo bježali od odgovornosti.
Sama sebe ograničiti,
da ne bismo postali neumjereni,
besramni ili arogantni.
Same sebe dobro ocijeniti,
da bismo se u svakodnevici ohrabrili i ojačali.
Sebe samokritički promatrati,
kako ne bismo lagali samima sebi.
Ispričati se, i tako priznati pogrješke
i zamoliti za oproštenje.
Prema sebi blagonaklono postupati,
da se ne bismo
prema samima sebi odnosili nemilosrdno.

 

Polazak – 3. ožujka

Pođimo do izvora svjetla i svijetle radosti
da bismo iz njega crpili!
Pogledajmo prema malenima i slabima,
da bismo u njima prepoznali svoga Boga
i njemu služili!
Poslušajmo glasove tišine i tihosti,
da bismo od njih naučili što Bog od nas hoće!
Zapjevajmo pjesme povjerenja i hvale,
da bismo svoga Boga častili i slavili!
Prihvatimo ono što nam Bog dariva i šalje,
da bismo ga u svemu tražili i nalazili.
Započnimo svakoga dana iznova
živjeti pomireni i zahvalni,
zadovoljni i opušteni!

Primite li djecu – mene primate! – 4. ožujka

Djeca su u društvu često izručena
nejaka i bez zaštite
i nositelji trpljenja u mnogim napetostima.
Djeca razvijaju neslućene snage
da bi često vrlo teškom svojom sudbinom
ovladali i mogli se s njome nositi.
Isus nas uvjerava
da ga u svakome djetetu
trebamo opaziti i prepoznati.
On započinje s nama posve skromno,
dolazi nam u susret u malim koracima,
otvara nam oči za pravu veličinu.
Nas se pita i izaziva
da od djece naučimo
dati se od njih iznenaditi i obdariti.
Sam Krist je taj koga primamo
kad u zaštitu uzimamo dijete,
kad mu dajemo zaštićenost, ali i slobodu.

Tjelesna i duhovna djela milosrđa – 5. ožujka

Bog je htio nas ljude
kao jedinstvo tijela i duše,
tvarnoga tijela i duha,
i stvorio nas na svoju sliku i priliku.
Ako jedni druge susrećemo u njegovu Duhu,
iskazujemo si uzajamno čast i dostojanstvo,
darivamo jedni drugima poštovanje i ugled.
Tko sa svojim bližnjim postupa milosrdno,
opaža kako mu je, od čega trpi,
što mu nedostaje, što ga tišti i opterećuje;
tada on nekoga ne gleda tek preko nevolje,
ne odlazi žurno dalje kao svećenik i levit
u prispodobi o milosrdnome Samarijancu.
Tako nas djela milosrđa pozivaju
da prihvatimo one
i brinemo se i skrbimo za one
koji trebaju našu posebnu naklonost.

 

Gladna nahraniti – 6. ožujka

Ne hraniti jeftinim mrvicama
ili čak tvrdim kamenjem
kad netko za život treba kruha:
postati opažen kruh,
biti ozbiljno uzet kruh,
biti prihvaćeni kruh!
Ne otpraviti jeftinim,
brzim ili čak pobožnim izrekama
kad netko treba hranu za dušu:
hranu nade, hranu utjehe,
hranu povjerenja!
Ne očitati lekciju brzopleto sudeći
kad netko treba pomoć:
pomoć ohrabrenja, pomoć utjehe,
pomoć za samopomoć!

 

Žedna napojiti – 7. ožujka

Utažiti žeđ za dobrom riječju.
Ispuniti žeđ znakom razumijevanja.
 Oćutjeti žeđ
za gestom sudioništva.
Opaziti žeđ za željenom naklonošću.
Zapaziti žeđ za pravom sućuti.
Odgovoriti na žeđ življena pripadanja.

 

Siromaha odjenuti – 8. ožujka

Kako brzopleto i lakomisleno
čovjek bude razgolićen:
bestidnim pogledima,
uvrjedljivim bockanjem,
zlobnim smijehom.
Tko uzima u zaštitu one
koje se javno nepravedno sramoti,
bijedno uvlači u prljavštinu, izvrće ruglu?
Bože, daj mi odvažno se zauzimati
za one na koje se nasrće,
koje se ismijava,
kojima se uokolo prigovara,
o kojima se ružno govori,
čiji glas se upropašćuje.

Putnika primiti – 9. ožujka

U beskućnike spadaju
ne samo odrpani prosjaci uz rub ulice,
nego i ljudi u finim odijelima
i komfornim kućama.
Toliki nemaju krov
nad svojim teškim brigama,
nad svojim izranjenim dušama,
nad svojim slomljenim odnosima.
U beskućnike našega vremena
ubrajaju se i oni
kojima su Bog i njihova upućenost u vjeru
postali strani,
koji su u Crkvi postali bez zavičaja.
Tako mnogi čeznu za krovom,
mjestom gdje bi mogli iskusiti
zajedništvo, zaštitu i sigurnost.
Tko se brine za njih?
Tko se u to upušta?

 

Zarobljena i prognana pomagati – 11. ožujka

Ljudi – upali na krivi kolosijek,
zapleteni u lošu zamku,
dospjeli pod kotače.
Ljudi – nesigurni i bespomoćni,
plahi i koji teško uspostavljaju kontakte,
zastrašeni i ometeni.
Ljudi – sa samima sobom u ratu,
od samih sebe blokirani,
sa slabim osjećajem vlastite vrijednosti.
Ljudi –odbačeni i otpisani,
maknuti ili stavljeni u stranu, posustali.
Ljudi – zarobljeni svojom sudbinom,
zarobljeni svojom neumjerenom težnjom,
zarobljeni u same sebe.

Mrtva pokopati – 12. ožujka

Sudjelovati na sprovodu
mnogi smatraju stvarju časti.
Pokojniku iskazuje netko posljednju počast
sudjelujući na njegovu sprovodu,
pokazujući mu tako svoju povezanost s njim,
moleći za njega i zahvaljujući.
Uz službene postoje i mnogi osobni obredi
kako pojedinci oblikuju svoju tugu,
kako cijene životni put
i životno djelo pokojnika.
Na pokojnike mogu misliti
ne samo na grobljima,
nego i listajući album za slike,
gledajući njihove slike
ili u tihoj molitvi.
Pritom mogu pustiti
da se u meni jave situacije
zajedničkih sretnih trenutaka,
da se zajedno doživljeno
kao trajna uspomena
sačuva u sjećanju srca.

 

Neuka poučiti – 13. ožujka

Ne volim ih,
sveznalice i tumače svijeta,
koji dolaze kao da su pokupili
svu mudrost svijeta.
I u Crkvi misle neki
da neprestano moraju druge
u vjeri poučavati,
a pritom zaboravljaju
da su i sami oni
koji trebaju čitav život ostati učeći
u Isusovoj školi nasljedovanja.
Neuke poučavati i s njima postupati
kao što je to činio Isus, naš Učitelj,
traži puno snage karaktera,
osjećaj profinjenosti i suzdržanosti.

 

Dvoumna savjetovati – 14. ožujka

Poslovica kaže da je poznato
da je dobar savjet dragocjen,
ima svoju cijenu,
stoji sposobnosti uživljavanja.
Dobar savjet treba vremena
da se razvije i podesi
na situaciju onoga
koji ga treba slijediti.
Dobro savjetovanje hoće
da bude naučeno i prihvaćeno,
ali zatim i provedeno
promijenjenim ponašanjem.
U vjeru Biblije spadaju ne samo dvojbe,
nego i dvoumnici, pa čak i očaj,
kao kod Isusa na križu.
Nadam se da ću
u svim svojim dvojbama pronaći ljude
koji će me u njima korisno svjetovati.

Žalosna i nevoljna utješiti – 15. ožujka

Posao tugovanja
ostaje uvijek najteži posao
za svaku ljudsku dušu.
Tugujući žele iskrenu i pravu utjehu,
a ne lažno tješenje.
Putevi kroz tugu
daju nam dugo trpjeti,
bole, čine usamljenim.
Život s tugom treba uvijek iznova
opetovano potvrditi i prihvatiti.
Dobro pratiti tugujuće
traži blizinu i odmak,
spremnost na sudjelovanje.
Tugujućemu nikada ne mogu nadomjestiti
njegov bolni gubitak,
ali mogu suosjećati,
sunositi i poći s njim dio puta.

Grješnika pokarati – 16. ožujka

Ovo djelo milosrđa zamišljam si
kao jedno od najtežih;
odakle meni pravo
bližnjemu sa sigurnošću tvrditi
da je grješnik, grješnica?
Ne vrijedi li uvijek Isusova riječ farizejima
u razgovoru s preljubnicom:
„Tko je od vas bez grijeha,
neka prvi baci kamen na nju?“ (Iv 8,7)
Ne traži li Isus na jednome drugom mjestu
pokarati brata ili sestru u četiri oka,
dakle ne javno osuditi? (Mt 18,15)
Veliko je umijeće
svomu bližnjemu izreći kritiku tako
da ona može biti shvaćena i prihvaćena,
a on ne podcijenjen i uništen.
Hoće li se pozivanje na red
čuti kao pomoć ili pak odbiti,
zacijelo ovisi i o tome
kojim se tonom govori,
osjeća li se u tome blagonaklonost ili ne.

Uvredu oprostiti – 17. ožujka

Lako je reći,
ali može biti veoma teško
čovjeku koji me je povrijedio,
ranio, ražalostio,
stvarno oprostiti.
Kao slaba i pogrješiva bića
mi jedni drugima u mislima,
riječima i svojim ponašanjem
nanosimo teško duševno trpljenje.
Takve rane mogu dugo
u skrovitosti krvariti ili pak gnjiti,
mogu ponovno provaliti
sve dok konačno kao ožiljci ne zarastu.
Nepravda koju oprostim
time ne činim nedogođenom,
nego sam spreman oprostiti ju
da bi se s njom izmirio i pomirio.
Ovo često ne mogu vlastitom snagom,
ali mogu s Božjim Duhom kao dobrom utjehom.

Nepravdu strpljivo podnositi – 18. ožujka

Budući da puno toga –
čak i uza svu ljubav i najbolju volju –
kod nas samih i drugih
ne možemo promijeniti niti jednostavno otkloniti,
ne preostaje nam ništa drugo
nego da to strpljivo podnosimo.
Strpljivost je u latinskome dobila ime „patientia“ koje govori puno toga.
U njoj se kriju muka (passio), strast,
ali i pacijentica ili pacijent kao trpeći.
U životu učimo ono odlučujuće
samo na pasivnoj,
ne i na aktivnoj strani,
ne na „ho-ruk“, nego samo i jedino
u ustrajnu strpljivu ponašanju.

Stoga trebamo svaki dan
veliku dobru sestru Strpljivost
sa samima sobom i međusobno.
Na to nas Pavao
u poslanici Galaćanima podsjeća govoreći:
„Nosite jedni bremena drugih
i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2).

Moliti za sve – 19. ožujka

– za roditelje, braću i sestre i prijatelje
-za odgojiteljice i učitelje
-za jedinstvene uzore
-za tako divne originale
-za zanimljive umjetnike
-za jedinstvene vesele naravi
-za nevjerojatno pune humora
-za sretne uživatelje
-za utješne suputnike u trpljenju
-za nebrojena gunđala i sumnjivce
-za korisne otkvačene
-za uporno blage
-za neumorno strpljive
-za snažno nježne
-za uživljene skrbnike
-za osvježavajuće odlučne
-za potpuno jasno odlučene
-za tolike dobre duhove
-za hrabre pokretače mira
-za tihe moliteljice i molitelje.

Životne pripovijesti – 20. ožujka

U iskustva života nas ljudi
spadaju uvijek pripovijesti o ljubavi i trpljenju,
s njihovom srećom i nesrećom,
njihovim radostima i bolima.
U životne puteve nas ljudi
spadaju najrazličitije postaje i situacije,
osobe i odnosi koji su na nas utjecali,
obilježili nas i škodili nam.
U životne tijekove nas ljudi
spadaju roditeljski dom, škola, izobrazba,
godine poučavanja i učenja
preko kojih smo postali to što smo danas.
U pripovijesti o Isusovoj ljubavi i trpljenju
imam i ja svoje mjesto,
nalazim se i ja sa svojom ljubavlju
i svojim trpljenjem.

Uhvaćen – 21. ožujka

Uhvaćen…
… očekivanjima
koja me neprestano opterećuju.
… zahtjevima
kojima se dajem zarobiti.
… predrasudama o
kojima potpuno ovisim.
… razočaranjima
koja još uvijek ne mogu ostaviti iza sebe.
… vlastitim strahovima i prisilama
koje me kao priviđenja nemilosrdno progone.

Predan – 22. ožujka

… jeftinu pogledu radoznalih,
… senzacionalnu kriku znatiželjnih.
… zlim slutnjama neznalica,
… podmetanjima zluradih.
… okrutnu sudu samoopravdanih,
… kaznenu sudu prividno svetih.
… zlu govorenju klevetnika,
… lažnim glasinama lažljivaca.
… glupu traču brbljavaca,
… ubitačnoj šutnji ravnodušnih.

Trpio – 23. ožujka

… od moćnih vlastodržaca
i onoga što su sa mnom
i od mene načinili.
… od utjecaja kojima sam bio izručen
i tragova koji su se urezali u moje srce.
… od napetosti koje su me opterećivale
onoga gdje su me tlačili,
ugnjetavali ili gotovo zgnječili.
… od okolnosti i stanja
i svega onoga strašnoga
što su mi nanijeli.

Slavlje predanja – 24. ožujka

„Veliki četvrtak“
naziva se i zelenim četvrtkom,
kad se sjećamo ustanove dvaju sakramenata,
Euharistije i Svetoga reda.
Slavimo Isusovo predanje
u znacima života kruha i vina,
njegovoj velikoj oporuci i spomen činu.
Svetkujemo u znaku pranja nogu
služenje ljubećega pomirenja
i pomirujuće ljubavi
koju nam je Isus ostavio
kao trajnu zapovijed.

Naviještamo njegovu smrt
i njegovo uskrsnuće,
tajnu vjere dok on ne dođe u slavi.

Veliki petak danas – 25. ožujka

Raspet:
– sramotnom teškom javnom klevetom
– pogubnom za njegov dobar glas
– slijepim fanatizmom
– ružnom klevetom

Raspet:
– neizlječivom bolešću
– zloćudnim tumorom
– podmuklim virusom.

Umro:
– iznenada i potpuno neočekivano
– nakon duga, teška trpljenja
– bezizlaznim suicidom

Umro:
– od teškoće disanja i duše
– smrću odnosa i razgovora
– od usamljenosti i izolacije

Pokopan:
– uz veliko sudioništvo
– u potpunoj tišini
– u krilu zemlje

Pokopan:
– negdje – bezimen
– u bijegu – zasut
– u nadi u vječnost.

 

 

Živjeti uskrsno – 27. ožujka

Ovo je dan što ga učini Gospodin,
radujmo i veselimo se u njemu!
Ovo je dan kada nam ON dolazi u susret
da bismo ga prepoznali kao uskrsnuloga.
Ovo je dan u koji ON ide pred nama
na putu tuge i uskrsne radosti.
Ovo je dan u koji nas ON
svojom uskrsnom nadom
nadahnjuje i oduhovljuje.
Ovo je dan u koji nam ON otvara oči
i osposobljuje svojom snagom gledanja.
Ovo je dan u koji nam ON
lomi kruh života,
da bi nam se srce nanovo rasplamsalo.
Ovo je dan u koji nam ON
obećava svoj uskrsni mir,
da bi nas utješio.
Ovo je dan u koji nam ON
pokazuje svoje proslavljene rane
da nas u njih sakrije.

 tekstovi Paul Weismantel – preveo i priredio Pavao Madžarević 

tekstovi preuzeti sa: www.savezbezimena.com

No votes yet.
Please wait...
Share: