Korizmeni kalendar 2016. – razmišljanje za svaki dan

U ovoj Svetoj godini naša je pozornost višestruko usmjerena na milosrdnu ljubav našega Boga.
Ona nas dodiruje i obdaruje, prati i jača u svim životnim situacijama i u sve dane života.

Iz ovoga nutarnjeg izvora snage možemo uvijek crpiti. Ovo polje snage nas nosi i obilježava. U svakodnevici bismo trebali pokazati što znači biti milosrdan.

Meditativni tekstovi ovoga korizmenog kalendara mogu nas u mnogim malim koracima potaknuti i pratiti kroz korizmu.

korizmeni
kalendar
2016.

Danas na Pepelnicu S današnjom Pepelnicom započinje vrijeme korizmeno-uskrsne obnove, vrijeme velike nutarnje priprave i čišćenja, vrijeme pokore i milosti. Svakoga dana ove korizme nudi nam Bog priliku da poziv na obraćenje čujemo tako da se osjećamo osobno oslovljenima. U Evanđelju ovoga današnjeg dana susrećemo se s trostrukim Isusovim pozivom da svoj život obnovimo postom, molitvom i milostinjom. Tako nas Isus nanovo izaziva da ga slijedimo, da rastemo u prijateljstvu s njim, da sazrijevamo, da donosimo bogat plod svakodnevnom djelatnom ljubavlju prema bližnjemu.	Bolesna pohoditi – 10. veljače Bogu hvala, mnoge žene i muškarci angažiraju se dragovoljno u različitim službama posjećivanja. Pomaganjem u susjedstvu, u bolnicama, domovima umirovljenika i ustanovama za njegu mnogi obavljaju neplativu službu za svoje bližnje. Preko njih se – u potpunoj tišini i mnogostruko neopazice – događa neizmjerno puno dobra, jako puno korisnoga i vrijednoga. Zbog toga neka im je danas izričito od svega srca hvala. Oni su velik blagoslov!
Milosrdan – 11. veljače „Budite milosrdni, kao što je Otac vaš nebeski“ (Lk 6,36). Tako nam posve jasno govori Isus. Praktičnim naputcima tumači kako on zamišlja to naše “biti milosrdan”, kako izgleda milosrđe, u čemu se sastoji: – u ljubavi prema našim neprijateljima – u dobroti prema našim mrziteljima – u blagoslivljanju onih koji nas proklinju – u molitvi za one koji nas tlače Katkada sam samomu sebi neprijatelj koga trebam ljubiti, kad sam ljut na sebe, kad samoga sebe prezirem ili proklinjem. Tako gledano biti milosrdan započinje od mene samoga, da bih to bio i prema drugima koji me susreću odbijajuće ili neprijateljski.	Korizma – vrijeme milosti Povoljno vrijeme: – za vlastito obraćenje, – za nutarnje prokušavanje, – za ozdravljujuće praštanje. Zgodno vrijeme: – za osobno upoznavanje sebe, – za nužno obraćenje, – za pravo pomirenje. Pruženo vrijeme: – za spasonosno odvraćanje, – za oslobađajuće priklanjanje, – za nježnu naklonost. Darovano vrijeme: – za kritičko promišljanje, – za dragocjenu obnovu, – za vrijedno poboljšanje. Spasonosno vrijeme: – za pravodobnu odluku, – za svjesni iskorak, – za odvažan novi početak. Bogom dano vrijeme posvećenja.
Pomirenje 13. veljače S dugim dahom velike strpljivosti moći izgledati i čekati. Očekivati raskajana povratnika i primiti ga raširenih ruku. Prihvaćanje umjesto odbijanja, poštovanje umjesto prezira, zanimanje umjesto ravnodušnosti, dostojanstvo umjesto zaziranja. Milost ispred prava. Obeskrijepiti osvetu. Pobijediti odmazdu. Vrata milosrđa ostaju otvorena. Svečanost ponovnoga viđenja pripremiti i slaviti. Poziv milosrdnoga Oca vrijedi za sve, pa i za tebe i za mene.	Koliko puta moram oprostiti? 14. veljače Koliko puta mi je već oprošteno kad sam zatajio i skrivio? Koliko sam puta već oprostio kad mi je netko nanio bol, uvrijedio me, ranio? Koliko sam već puta oprostio samomu sebi kad sam ponovno upao u svoje stare pogrješke? Koliko puta ću zacijelo još trebati oproštenje, za oproštenje moliti ili ga trebati dati? Ne samo do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta sedam… (Mt 18,22)
Korizmene odluke – 15. veljače više šutjeti – manje vikati, više slušati – manje smetati, više gledati – manje buljiti, više ostavljati – manje grabiti, više osluškivati – manje bučiti. manje grditi – više hvaliti, manje se jadati – više se diviti, manje zahtijevati – više zamoliti, manje gunđati – više zahvaljivati, manje se žuriti – više mirovati. više moliti – manje brbljati, više prisluškivati – manje rovariti, više se odvažiti – manje osiguravati, više davati – manje uzimati, više živjeti – manje se svađati, manje računati – više šutjeti, manje škrtariti – više darivati, manje suditi – više hvaliti, manje mrziti – više ljubiti.	Lomovi mogu postati mostovi – 16. veljače „Krhotine donose sreću“, govori narodna mudrost. Lomovi u životu često posramljuju i opterećuju, ranjavaju i bole; tu se lomi puno dragocjenoga: nada, sreća, ljubav, srce. Isus traži i njeguje kontakt s ljudima čija sreća i planovi u životu nisu uspjeli, koji su zbog toga jadni i slabi; on ih ozdravlja i podiže. O takvim lomovima koji su postali mostovi pripovijeda Isusovo djelovanje čudesne pripovijesti. Kad rane zacijele, na ponekim gomilama krhotina klija i zeleni se nova nada.
Dođite k meni… 17. veljače Dođite svi vi razočarani i potpuno iscrpljeni, vi nevoljni i trpeći! Dođite svi vi sagorjeli i izručeni, vi ovisni i bespomoćni! Dođite svi vi rasrđeni i kivni, vi srditi i borbeni! Dođite svi vi isključeni i često odbačeni, vi žigosani i nebranjeni! Dođite svi vi zapostavljeni i prikraćeni, vi gubitnici i izgubljeni! Dođite svi vi iznakaženi i višekratno neuspjeli, vi očajni i malodušni! Kod mene ćete naći mir!	Što je grijeh? – 18. veljače Grijeh je odvajanje zbog pomanjkanja ljubavi. Grijeh je izolacija zbog lažnoga ponosa. Grijeh je nepovjerenje iz straha za sama sebe. Grijeh je Boga ne smatrati dostatno velikim. Grijeh je ožigosati bližnjega kao nečovjeka. Grijeh je preziranje samoga sebe. Grijeh je nerazborito iskorištavanje stvorenja. Grijeh je odbijanje životnih darova. Grijeh je razaranje ozdravljujućih snaga. Grijeh je pomanjkanje ljubavi.
Litanije u mukama našega vremena – 19. veljače Od rasipnosti i zaslijepljenosti, sebeljublja i bijega od sebe, oslobodi nas, Gospodine! Od nasilja i terora, malograđanštine i svađe, otkupi nas, Gospodine! Od škrtosti i pohlepe, mržnje i zavisti, izbavi nas, Gospodine! Od samovolje i hladnoće, arogancije i ignorancije, razriješi nas, Gospodine! Od zablude i zaslijepljenosti, laži i obmane poštedi nas, Gospodine! Od zasićenosti i gnušanja, sjete i praznine očuvaj nas, Gospodine!	Majko milosrđa – 20. veljače Ovim obraćanjem pozdravljamo u jednoj drevnoj pjesmi Mariju, Isusovu Majku, i molimo ju za utjehu na putu oblikovanja vlastitoga srca. U ovoj pjevanoj prozbenoj molitvi tužimo se pred njom zbog svojih tjeskoba, koji vapiju u nebo iz doline jada i suza našega sadašnjeg vremena. Time i mnoge skrivene brige i zanijemjela zaklinjanja mnogih ljudi polažemo na njezino majčinsko srce i stavljamo ih pod njezinu zaštitu i zaklon. Neizrecive duševne muke i boli tolikih uzimamo u molitvu i nosimo ih k Mariji, molimo ju za njezinu sućut, njezinu pomoć i njezinu utjehu. Marijo, budi Majka milosrđa, u našoj nevolji, u našemu trpljenju!
Zahtjev križa Dopusti da ti Raspeti s križa progovori, dopusti mu da ti kaže u čemu je naposljetku u životu stvar! Dopusti da te nemoć Raspetoga zagrli i podari ti svaku snagu koju trenutačno trebaš! Dopusti Križonoši da ti pomogne podnijeti ono što sam već dugo ne možeš podnositi! Dopusti Raspetomu da ti pogleda u srce, dopusti mu da ti pomogne, dopusti mu da te blagoslovi, tada će ti biti pomognuto, tada ćeš biti blagoslovljen bogatim Božjim blagoslovom!	Bože – korizmeno razmišljanje 22. veljače Bože, ti budiš naša osjetila, dodiruješ našu dušu, ulijevaš nam snove i riječi koje ne potječu od ove zemlje, nego od tebe. Posve drukčiji si, Bože, zabrinut za nas ljude, puno više od oca koji ljubi, puno prisnije od nježne majke, puno dobrohotnije od najboljega prijatelja. Ostaješ čudesan, naš Bože, nedokučiva tajno ovoga svijeta, pratemelju, posljednji i najviši cilju našega čeznuća i težnje. Kako često si nam, Bože, vidljivo pritekao u pomoć, istrgao nas iz najdublje nevolje, osušio suze, preobrazio tugu, oslobodio nas od tereta koji pritišće. Nepojmljiv ostaješ, naš Bože, u svojoj šutnji, beskrajno djeluješ u dobroti svoga srca, nezabludiv u svojoj vječnoj vjernosti.
Prava mjera – 23. veljače U zlatnome pravilu stoji: „Ne sudite – ne osuđujte – praštajte – dajite i dat će vam se – mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6,37-38). Naša mjera neka bude bogata, puna, nabijena i preobilna – tako postupa milosrdan čovjek. Mjera nemilosrdna čovjeka je sićušna, točna, uskogrudna, škrta, stroga ili sitničava. Ostaje pitanje: Prema kojoj mjeri se snalazim? Što je za mene mjerodavno? Prema čemu mjerim sebe? Tko uzima mjeru po Isusu, dopušta da mu on proširi njegovo srce i učini ga prostranim, postaje velikodušan i darežljiv.	Krv srca – 24. veljače U krvi čovjekova srca gori nutarnja vatra njegove čežnje i ljubavi. Za blago svoga života daje netko krv svoga srca. Od toga obećaje on sebi svu svoju sreću i svoje blaženstvo. „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ govori Isus. (Mt 6,21) Upozorava nas da ne postanemo ni bez oduševljenja ni hladna srca. Blago i srce, krv i bol uvijek pripadaju u bit prave ljubavi.
Milosrđe – 25. veljače Mi ljudi živimo svaki dan nanovo od milosrđa –kao od zraka koji dišemo, kao od krvi koju dijelimo. Praštanjem probijamo začarani krug odmazde, osvete i mržnje i služimo miru. Pomirenjem se u nama bude ozdravljujuće snage koje omogućuju dobar novi početak. Samo nas pažljiva ljubav osposobljuje za pošteno i iskreno milosrđe.	Gdje nebo dodiruje zemlju… – 26. veljače U mnogim pripovijestima pripovijeda se da mjesto gdje nebo dodiruje zemlju nije iznad oblaka, ni na otoku snova, nego ondje gdje živiš, gdje svakodnevno hodaš i stojiš. U tvojoj je ruci poštuješ li to mjesto, cijeniš li ga i posvećuješ ili ga zapostavljaš, štuješ li i poštuješ svoje bližnje ili ih mrziš i osuđuješ. Cijeni mjesto na kojemu živiš, jer upravo ondje nebo dodiruje zemlju i Bog te hoće upravo ondje susresti.
Jutarnje pohvale – 27. veljače S prvim zrakama izlazećega sunca pozdravljamo tebe, Izvoru svjetla, hvalimo tebe, Stvoritelju svijeta. Pri novim koracima u današnji dan tražimo tebe, Cilju svih puteva, slavimo tebe, Stvoritelju svijeta. U veselim pjesmama nebeskih ptica pjevamo tebi, Prijatelju života, kličemo tebi, Stvoritelju svijeta. Šarenim bojama procvjetale prirode pridružujemo se hvalospjevu svih stvorenja tebi, Stvoritelju svijeta.	Radost života – 28. veljače Otkriti, pripremiti i probuditi radost, vodi u svakome slučaju do više životne punine. Širiti veselost, druge njome privući i zaraziti, odgoni zle duhove neraspoloženja. Gajiti prijateljstvo s Bogom, s drugima i sa samim sobom, daje kraljevsko dostojanstvo. Cijeniti i štititi slobodu, da bi se živjelo iz toga Božjeg dara, stvara nutarnje prostore slobode. Sklopiti mir u Isusovu duhu omogućuje vedru opuštenost i dubok nutarnji smiraj. Svjež, veseo i raspoložen ići kroz život isplativ je put posve u duhu Evanđelja.
Gradilište – 29. veljače Kao mjesta posve osobite vrste mnogima poznata, jesu gradilišta. Moraju se skovati planovi, objasniti pitanja i donijeti odluke. Prašina, nered i kaos hoće biti nadvladani. Gradilišta preopterećuju živce u zastoju na autocestama, kod preuređenja ili gradnje vlastite kuće. I Crkva se često pokazuje kao gradilište. Na njoj i u njoj treba mnogo toga obnoviti, popraviti, restaurirati, preoblikovati i obnoviti. I moj vlastiti život može mi izgledati kao gradilište, na kojemu neke stvari moram pravilno pomaknuti, drugo popraviti, mnogo toga doraditi, neke stvari preurediti, više toga izbaciti, sebe potpuno preurediti. Za to je sadašnja korizma optimalno prikladna – no s čime ću započeti?	Korizmena pobožnost – 1. ožujka Ranije su se vjernici u mnogim zajednicama okupljali na korizmenu pobožnost. Svoj život su opetovano usmjeravali prema Gospodinovu uzoru u nemoći Njegove muke. Razmatrali su Gospodinov križni put i s njime povezivali svoja osobna trpljenja. I danas prekidaju ljudi jednoličnost svoje svakodnevice, da bi se zaustavili, razmišljali i molili. Ovim kontaktom s Bogom njeguju oni svoju vjeru u njega.
Dragovoljno – 2. ožujka Sama sebe obvezati, da ne bismo bježali od odgovornosti. Sama sebe ograničiti, da ne bismo postali neumjereni, besramni ili arogantni. Same sebe dobro ocijeniti, da bismo se u svakodnevici ohrabrili i ojačali. Sebe samokritički promatrati, kako ne bismo lagali samima sebi. Ispričati se, i tako priznati pogrješke i zamoliti za oproštenje. Prema sebi blagonaklono postupati, da se ne bismo prema samima sebi odnosili nemilosrdno.	Polazak – 3. ožujka Pođimo do izvora svjetla i svijetle radosti da bismo iz njega crpili! Pogledajmo prema malenima i slabima, da bismo u njima prepoznali svoga Boga i njemu služili! Poslušajmo glasove tišine i tihosti, da bismo od njih naučili što Bog od nas hoće! Zapjevajmo pjesme povjerenja i hvale, da bismo svoga Boga častili i slavili! Prihvatimo ono što nam Bog dariva i šalje, da bismo ga u svemu tražili i nalazili. Započnimo svakoga dana iznova živjeti pomireni i zahvalni, zadovoljni i opušteni!
Primite li djecu – mene primate! – 4. ožujka Djeca su u društvu često izručena nejaka i bez zaštite i nositelji trpljenja u mnogim napetostima. Djeca razvijaju neslućene snage da bi često vrlo teškom svojom sudbinom ovladali i mogli se s njome nositi. Isus nas uvjerava da ga u svakome djetetu trebamo opaziti i prepoznati. On započinje s nama posve skromno, dolazi nam u susret u malim koracima, otvara nam oči za pravu veličinu. Nas se pita i izaziva da od djece naučimo dati se od njih iznenaditi i obdariti. Sam Krist je taj koga primamo kad u zaštitu uzimamo dijete, kad mu dajemo zaštićenost, ali i slobodu.	Tjelesna i duhovna djela milosrđa – 5. ožujka Bog je htio nas ljude kao jedinstvo tijela i duše, tvarnoga tijela i duha, i stvorio nas na svoju sliku i priliku. Ako jedni druge susrećemo u njegovu Duhu, iskazujemo si uzajamno čast i dostojanstvo, darivamo jedni drugima poštovanje i ugled. Tko sa svojim bližnjim postupa milosrdno, opaža kako mu je, od čega trpi, što mu nedostaje, što ga tišti i opterećuje; tada on nekoga ne gleda tek preko nevolje, ne odlazi žurno dalje kao svećenik i levit u prispodobi o milosrdnome Samarijancu. Tako nas djela milosrđa pozivaju da prihvatimo one i brinemo se i skrbimo za one koji trebaju našu posebnu naklonost.
Gladna nahraniti – 6. ožujka Ne hraniti jeftinim mrvicama ili čak tvrdim kamenjem kad netko za život treba kruha: postati opažen kruh, biti ozbiljno uzet kruh, biti prihvaćeni kruh! Ne otpraviti jeftinim, brzim ili čak pobožnim izrekama kad netko treba hranu za dušu: hranu nade, hranu utjehe, hranu povjerenja! Ne očitati lekciju brzopleto sudeći kad netko treba pomoć: pomoć ohrabrenja, pomoć utjehe, pomoć za samopomoć!	Žedna napojiti – 7. ožujka Utažiti žeđ za dobrom riječju. Ispuniti žeđ znakom razumijevanja. Oćutjeti žeđ za gestom sudioništva. Opaziti žeđ za željenom naklonošću. Zapaziti žeđ za pravom sućuti. Odgovoriti na žeđ življena pripadanja.
Siromaha odjenuti – 8. ožujka Kako brzopleto i lakomisleno čovjek bude razgolićen: bestidnim pogledima, uvrjedljivim bockanjem, zlobnim smijehom. Tko uzima u zaštitu one koje se javno nepravedno sramoti, bijedno uvlači u prljavštinu, izvrće ruglu? Bože, daj mi odvažno se zauzimati za one na koje se nasrće, koje se ismijava, kojima se uokolo prigovara, o kojima se ružno govori, čiji glas se upropašćuje.	Putnika primiti – 9. ožujka U beskućnike spadaju ne samo odrpani prosjaci uz rub ulice, nego i ljudi u finim odijelima i komfornim kućama. Toliki nemaju krov nad svojim teškim brigama, nad svojim izranjenim dušama, nad svojim slomljenim odnosima. U beskućnike našega vremena ubrajaju se i oni kojima su Bog i njihova upućenost u vjeru postali strani, koji su u Crkvi postali bez zavičaja. Tako mnogi čeznu za krovom, mjestom gdje bi mogli iskusiti zajedništvo, zaštitu i sigurnost. Tko se brine za njih? Tko se u to upušta?
	Zarobljena i prognana pomagati – 11. ožujka Ljudi – upali na krivi kolosijek, zapleteni u lošu zamku, dospjeli pod kotače. Ljudi – nesigurni i bespomoćni, plahi i koji teško uspostavljaju kontakte, zastrašeni i ometeni. Ljudi – sa samima sobom u ratu, od samih sebe blokirani, sa slabim osjećajem vlastite vrijednosti. Ljudi –odbačeni i otpisani, maknuti ili stavljeni u stranu, posustali. Ljudi – zarobljeni svojom sudbinom, zarobljeni svojom neumjerenom težnjom, zarobljeni u same sebe.
Mrtva pokopati – 12. ožujka Sudjelovati na sprovodu mnogi smatraju stvarju časti. Pokojniku iskazuje netko posljednju počast sudjelujući na njegovu sprovodu, pokazujući mu tako svoju povezanost s njim, moleći za njega i zahvaljujući. Uz službene postoje i mnogi osobni obredi kako pojedinci oblikuju svoju tugu, kako cijene životni put i životno djelo pokojnika. Na pokojnike mogu misliti ne samo na grobljima, nego i listajući album za slike, gledajući njihove slike ili u tihoj molitvi. Pritom mogu pustiti da se u meni jave situacije zajedničkih sretnih trenutaka, da se zajedno doživljeno kao trajna uspomena sačuva u sjećanju srca.	Neuka poučiti – 13. ožujka Ne volim ih, sveznalice i tumače svijeta, koji dolaze kao da su pokupili svu mudrost svijeta. I u Crkvi misle neki da neprestano moraju druge u vjeri poučavati, a pritom zaboravljaju da su i sami oni koji trebaju čitav život ostati učeći u Isusovoj školi nasljedovanja. Neuke poučavati i s njima postupati kao što je to činio Isus, naš Učitelj, traži puno snage karaktera, osjećaj profinjenosti i suzdržanosti.
Dvoumna savjetovati – 14. ožujka Poslovica kaže da je poznato da je dobar savjet dragocjen, ima svoju cijenu, stoji sposobnosti uživljavanja. Dobar savjet treba vremena da se razvije i podesi na situaciju onoga koji ga treba slijediti. Dobro savjetovanje hoće da bude naučeno i prihvaćeno, ali zatim i provedeno promijenjenim ponašanjem. U vjeru Biblije spadaju ne samo dvojbe, nego i dvoumnici, pa čak i očaj, kao kod Isusa na križu. Nadam se da ću u svim svojim dvojbama pronaći ljude koji će me u njima korisno svjetovati.	Žalosna i nevoljna utješiti – 15. ožujka Posao tugovanja ostaje uvijek najteži posao za svaku ljudsku dušu. Tugujući žele iskrenu i pravu utjehu, a ne lažno tješenje. Putevi kroz tugu daju nam dugo trpjeti, bole, čine usamljenim. Život s tugom treba uvijek iznova opetovano potvrditi i prihvatiti. Dobro pratiti tugujuće traži blizinu i odmak, spremnost na sudjelovanje. Tugujućemu nikada ne mogu nadomjestiti njegov bolni gubitak, ali mogu suosjećati, sunositi i poći s njim dio puta.
Grješnika pokarati – 16. ožujka Ovo djelo milosrđa zamišljam si kao jedno od najtežih; odakle meni pravo bližnjemu sa sigurnošću tvrditi da je grješnik, grješnica? Ne vrijedi li uvijek Isusova riječ farizejima u razgovoru s preljubnicom: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju?“ (Iv 8,7) Ne traži li Isus na jednome drugom mjestu pokarati brata ili sestru u četiri oka, dakle ne javno osuditi? (Mt 18,15) Veliko je umijeće svomu bližnjemu izreći kritiku tako da ona može biti shvaćena i prihvaćena, a on ne podcijenjen i uništen. Hoće li se pozivanje na red čuti kao pomoć ili pak odbiti, zacijelo ovisi i o tome kojim se tonom govori, osjeća li se u tome blagonaklonost ili ne.	Uvredu oprostiti – 17. ožujka Lako je reći, ali može biti veoma teško čovjeku koji me je povrijedio, ranio, ražalostio, stvarno oprostiti. Kao slaba i pogrješiva bića mi jedni drugima u mislima, riječima i svojim ponašanjem nanosimo teško duševno trpljenje. Takve rane mogu dugo u skrovitosti krvariti ili pak gnjiti, mogu ponovno provaliti sve dok konačno kao ožiljci ne zarastu. Nepravda koju oprostim time ne činim nedogođenom, nego sam spreman oprostiti ju da bi se s njom izmirio i pomirio. Ovo često ne mogu vlastitom snagom, ali mogu s Božjim Duhom kao dobrom utjehom.
Nepravdu strpljivo podnositi – 18. ožujka Budući da puno toga – čak i uza svu ljubav i najbolju volju – kod nas samih i drugih ne možemo promijeniti niti jednostavno otkloniti, ne preostaje nam ništa drugo nego da to strpljivo podnosimo. Strpljivost je u latinskome dobila ime „patientia“ koje govori puno toga. U njoj se kriju muka (passio), strast, ali i pacijentica ili pacijent kao trpeći. U životu učimo ono odlučujuće samo na pasivnoj, ne i na aktivnoj strani, ne na „ho-ruk“, nego samo i jedino u ustrajnu strpljivu ponašanju. Stoga trebamo svaki dan veliku dobru sestru Strpljivost sa samima sobom i međusobno. Na to nas Pavao u poslanici Galaćanima podsjeća govoreći: „Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2).	Moliti za sve – 19. ožujka – za roditelje, braću i sestre i prijatelje -za odgojiteljice i učitelje -za jedinstvene uzore -za tako divne originale -za zanimljive umjetnike -za jedinstvene vesele naravi -za nevjerojatno pune humora -za sretne uživatelje -za utješne suputnike u trpljenju -za nebrojena gunđala i sumnjivce -za korisne otkvačene -za uporno blage -za neumorno strpljive -za snažno nježne -za uživljene skrbnike -za osvježavajuće odlučne -za potpuno jasno odlučene -za tolike dobre duhove -za hrabre pokretače mira -za tihe moliteljice i molitelje.
Životne pripovijesti – 20. ožujka U iskustva života nas ljudi spadaju uvijek pripovijesti o ljubavi i trpljenju, s njihovom srećom i nesrećom, njihovim radostima i bolima. U životne puteve nas ljudi spadaju najrazličitije postaje i situacije, osobe i odnosi koji su na nas utjecali, obilježili nas i škodili nam. U životne tijekove nas ljudi spadaju roditeljski dom, škola, izobrazba, godine poučavanja i učenja preko kojih smo postali to što smo danas. U pripovijesti o Isusovoj ljubavi i trpljenju imam i ja svoje mjesto, nalazim se i ja sa svojom ljubavlju i svojim trpljenjem.	Uhvaćen – 21. ožujka Uhvaćen… … očekivanjima koja me neprestano opterećuju. … zahtjevima kojima se dajem zarobiti. … predrasudama o kojima potpuno ovisim. … razočaranjima koja još uvijek ne mogu ostaviti iza sebe. … vlastitim strahovima i prisilama koje me kao priviđenja nemilosrdno progone.
Predan – 22. ožujka … jeftinu pogledu radoznalih, … senzacionalnu kriku znatiželjnih. … zlim slutnjama neznalica, … podmetanjima zluradih. … okrutnu sudu samoopravdanih, … kaznenu sudu prividno svetih. … zlu govorenju klevetnika, … lažnim glasinama lažljivaca. … glupu traču brbljavaca, … ubitačnoj šutnji ravnodušnih.	Trpio – 23. ožujka … od moćnih vlastodržaca i onoga što su sa mnom i od mene načinili. … od utjecaja kojima sam bio izručen i tragova koji su se urezali u moje srce. … od napetosti koje su me opterećivale onoga gdje su me tlačili, ugnjetavali ili gotovo zgnječili. … od okolnosti i stanja i svega onoga strašnoga što su mi nanijeli.
Slavlje predanja – 24. ožujka „Veliki četvrtak“ naziva se i zelenim četvrtkom, kad se sjećamo ustanove dvaju sakramenata, Euharistije i Svetoga reda. Slavimo Isusovo predanje u znacima života kruha i vina, njegovoj velikoj oporuci i spomen činu. Svetkujemo u znaku pranja nogu služenje ljubećega pomirenja i pomirujuće ljubavi koju nam je Isus ostavio kao trajnu zapovijed. Naviještamo njegovu smrt i njegovo uskrsnuće, tajnu vjere dok on ne dođe u slavi.	Veliki petak danas – 25. ožujka Raspet: – sramotnom teškom javnom klevetom – pogubnom za njegov dobar glas – slijepim fanatizmom – ružnom klevetom Raspet: – neizlječivom bolešću – zloćudnim tumorom – podmuklim virusom. Umro: – iznenada i potpuno neočekivano – nakon duga, teška trpljenja – bezizlaznim suicidom Umro: – od teškoće disanja i duše – smrću odnosa i razgovora – od usamljenosti i izolacije Pokopan: – uz veliko sudioništvo – u potpunoj tišini – u krilu zemlje Pokopan: – negdje – bezimen – u bijegu – zasut – u nadi u vječnost.
	Živjeti uskrsno – 27. ožujka Ovo je dan što ga učini Gospodin, radujmo i veselimo se u njemu! Ovo je dan kada nam ON dolazi u susret da bismo ga prepoznali kao uskrsnuloga. Ovo je dan u koji ON ide pred nama na putu tuge i uskrsne radosti. Ovo je dan u koji nas ON svojom uskrsnom nadom nadahnjuje i oduhovljuje. Ovo je dan u koji nam ON otvara oči i osposobljuje svojom snagom gledanja. Ovo je dan u koji nam ON lomi kruh života, da bi nam se srce nanovo rasplamsalo. Ovo je dan u koji nam ON obećava svoj uskrsni mir, da bi nas utješio. Ovo je dan u koji nam ON pokazuje svoje proslavljene rane da nas u njih sakrije.