I reče Bog Noi: Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda: 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, svoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrste po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslat ću veliku kišu.
Noi to baš nije bilo pravo: Šta, zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio.
Nakon šest mjeseci nadviju se tamni oblaci i počne kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. “Noa”, povika Bog, “Noa, gdje je korablja?!”
Noa pogleda u nebo i reče: “Gospodine, budi milostiv!”
Bog ga opet upita: “Gdje je korablja, Noa??”
Noa obriše suze i zavapi: “Gospodine, što si mi to učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su prvo mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja treba li korablja imati vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen.
A onda me nazvao jedan drugi državni službenik, iz iste županijske uprave, koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Bruxellesu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradiliste; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam potom u šumi htio kupiti drvo, rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bih morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, po drugi puta me posjetio službeni psihijatar. Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli da će se oni sami pobrinuti za drvo. Oni su prvo izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili, oni su stupili u štrajk.
Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti? Kako je prolazilo vrijeme, počeo sam skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce da, zbog viših interesa, moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, da li je tebi uopće jasno da prema zakonima EU trebam dozvolu za transport životinja? Već sam na 22. stranici formulara, ali zaista ne znam što da navedem kao cilj transporta.
A jesi li ti uopće znao da se, primjerice, rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A ti dobro znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje. Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava važe li ti propisi i za divlje zečeve.
Uostalom, ako bih mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene.
Jedan iz Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i gnoj iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio?
Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema! Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?
I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedri a sunce zasja. I na nebu se pokaže prekrasna duga.
Noa pogleda pa se nasmiješi i upita: “Gospodine, nećeš uništiti zemlju?”
Na to će Bog: “Ne moram… To će učiniti vaša administracija.”