Kakav je bio Poncije Pilat?

PONCIJE PILAT – PROKURATOR JUDEJE

Tko je bio čovjek koji je Isusa osudio na smrt?

U Cezareji je 1961. godine pronađena kamena ploča s imenom Poncija Pilata. To je jedan od rijetkih izvanbiblijskih dokaza o postojanju toga nesretnog čovjeka. Rimski pisac Tacit dovodi u vezu Isusovo smaknuće s Pilatom a dva židovska pisca, Josip i Filon, spominju neke činjenice iz njegova života. Osim toga postoje jedino biblijski dokazi. Uz izvještaje koje su dali pisci Evanđelja, uzgred je spomenut u Djelima apostolskim i Prvoj poslanici Timoteju.

Pilat je bio Rimljanin iz srednjeg društvenog sloja, s vojnim i upravnim iskustvom, koji je 26. godine po Kristu bio imenovan upraviteljem Judeje. Kao upravitelj (prokurator) imao je velika ovlaštenja, osobito u vojnim i novčanim pitanjima. On je postavljao velikog svećenika i nadzirao hramska novčana sredstva.

Filon opisuje Pilata kao grubog, pakosnog i sirovog čovjeka. Josip, u jednom od svojih povijesnih djela, kaže da je Pilat zauzeo neprijateljski stav prema Židovima gotovo odmah čim je bio imenovan. Dozvolio je rimskim četama da po Jeruzalemu nose vojne zastave. Na njima su bile i careve slike. Židovi su bješnjeli smatrajući da je tim idolopokloničkim simbolima sveti grad obeščašćen. Pilat je popustio pod pritiskom i naredio da se zastave uklone.

Drugom prilikom, kako izvještava Filon, Židovi su se silom usprotivili Pilatu kad je bio postavio zlatne grbove na svoju palaču. Ovaj put Pilat ih nije htio ukloniti, pa su se Židovi žalili caru Tiberiju koji je naredio da se grbovi premjeste u Cezareju, Pilatovo glavno sjedište.

Josip bilježi ispad koji je izazvao Pilatov plan da novac iz hramske riznice upotrijebi za izgradnju vodovoda koji bi s izvora udaljenog 40 km provodio vodu u Jeruzalem. Masovni protesti odbijeni su oružjem i mnogo je Židova poginulo. Možda se na to odnosi slučaj spomenut u Lk 13,1 (Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.)

Sva Evanđelja bilježe Pilatovo suđenje Isusu. Marko bilježi bitne događaje. Luka dodaje Isusovo upućivanje Herodu i Pilatovu trostruku potvrdu Isusove nevinosti. Matej dovodi u vezu san i poruku Pilatove žene, opisuje kako je Pilat otklanjao sa sebe odgovornost za Isusovu smrt, te postavljanje straže na grob. Ivan, koji je prisustvovao sudskom postupku, dodaje čak i manje pojedinosti.

Pilatov zadnji ispad bilo je hapšenje nekolicine Samarijanaca koji su se bili okupili na brdu Gerizim potaknuti govorkanjem da su tamo skrivene svete posude iz zavjetnog šatora. Nekoliko vođa bilo je smaknuto. Odgovarajući na proteste Samarijanaca, Vitelije, upravitelj Sirije i Pilatov pretpostavljeni, naredio je aljkavom prokuratoru da se za svoje postupke opravda caru. Car Tiberije je umro prije no što je Pilat stigao u Rim.
Ne znamo kako je završio, no Euzebije, kršćanski povjesničar iz 4. stoljeća, spominje neki izvještaj o Pilatovom samoubojstvu.

Postoji i nekoliko neosnovanih predaja u vezi s Pilatovim tijelom. Tijekom ranih kršćanskih stoljeća pojavio se određen broj Pilatovih djela, navodnih zapisnika o Pilatovoj vladavini. Radi se o krivotvorinama napisanim s ciljem obezvrjeđivanja kršćanstva.

tekst prema: Biblijski priručnik, mala enciklopedija KS 1989.

Please wait...