Slavnu rimsku baziliku zvanu Santa Maria Maggiore je na rimskom brežuljku dao sagraditi papa Liberije (352.-366.), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. Tu je crkvu, na uspomenu što je Efeški sabor god. 432., proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, svečano posvetio Presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskom Zapadu.
Građena je u stilu staro kršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem, te velebnim mozaicima. U njoj su duhovni velikani našega stoljeća: papa Pio XII., i kardinal Alojzije Stepinac služili svoju Prvu Misu, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski. U crkvi je grob sv. Jeronima, sv. Pija V., te milosna Gospina slika zvana ‘Spasenje rimskoga puka’.
Raniji pučki naziv ‘Sancta Maria ad nives’ – Snježna Gospa, veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza na brežuljku Eskvilinu pao snijeg. Po toj legendi koja je nastala u XIII.st., Bogorodica se ukazala u noći 5. kolovoza 352.g. tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu, naređujući im da Njoj u čast izgrade crkvu na onome mjestu koje će biti označeno snijegom, koji će padati te noći.
I tako je u noći, 5. kolovoza usred ljeta pao snijeg na brežuljku Eskvilinu u Rimu. Crkva se zove i ‘Sancta Maria ad praesepe’ – Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV.st. načinjena spilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus. U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski na sam Božić s velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu svetu misu. Za nju se pripremao velikim duhovnim žarom godinu i pol dana, jer je bio ređen još prije 24. lipnja 1537.g., a prvu misu služio na Božić 1538.
Kako je Marijin spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema Njoj.
Je li moguće spojiti legendu i vjeru? Otac Corrado Maggioni primjetio je kako su različiti sadržaji o predaji o čudesnom događaju i u sadržaju vjere, ali jednako govore o čudesima. S jedne strane imamo čudo snijega, znak koji dolazi s neba, Blažena Djevica koja traži gradnju crkve; a s druge, sadržaj vjere povezan s ovom bazilikom, a to je Marijino božansko Majčinstvo.
Tako je Marija Djevica prvo čudo, a vjera nas podsjeća upravo na čudo Bl. Dj. Marije. Ona je postala Božji dom, Božji hram. Ne smije nam, međutim, promaći činjenica da nas posvećenje Bazilike Svete Marije Velike podsjeća na veliko čudo koje je Svemogući učinio za naše spasenje, i koje se nalazi u Djevici Mariji.
Ona je Božje krilo, Božji dom, Božji hram; ne možemo pogriješiti ako se utječemo Njoj svaki put kad uistinu želimo susresti Boga živoga. Posvećenje bazilike Svete Marije Velike znači ponovno otkriti što znači život u Kristu, te postati i mi sami Kristovo boravište u zajedništvu po primjeru Majke Božje.
Za nas Hrvate je zanimljivo i značajno da je u toj bazilici grob Pape Siksta V., koji je podrijetlom Hrvat!
Imendani: Snježana, Nives, Nevija, Snješka, Snježa…
Molitva Gospi Snježnoj
Zdravo, Ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti.
Po Tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon; po Tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu; po Tebi se raduje nebo; po Tebi se vesele anđeli i arkanđeli; po Tebi bježe zli dusi; po Tebi je s neba odstupio zavodnik đavao; po Tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo; po Tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine; po Tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje; po Tebi ulje radosti; po Tebi su po svemu svijetu zasnovane Crkve; po Tebi se narodi vode pokori. Amen!
prema: https:croexpress.eu
TEKIJE kod Petrovaradina
Vjerujem da ste čuli za ukazanje Gospe Snježne u Tekijama kraj Petrovaradina u Srijemu. Tamo je podignuta crkva na uspomenu velike pobjede, koju su kršćani izvojevali nad Turcima zagovorom Majke Božje 5. kolovoza 1716. Turske je vojske bilo preko 20 tisuća. Kršćansku malobrojnu vojsku vodio je princ Eugen Savojski. Kršćani su zazvali u pomoć Majku Božju. Za vrijeme najžešće bitke, ukazala se Majka Božja našoj vojsci kao braniteljica i zaštitnica. Bitka je započela u 7 ujutro, a u podne istog dana stajao je princ Eugen u šatoru ubijenog Velikog vezira. Od silnih Turaka nije bilo više traga, mnogi su ležali mrtvi a drugi pobjegli.
Na bojištu je nađena slika Blažene Djevice Marije, posve slična Snježnoj Gospi u Rimu. Tu je sliku poslije bitke sam princ Eugen ponio u malu kapelu na Tekijama kod Petrovaradina, postavio na oltar, zapjevali su Tebe Boga hvalimo, uz klikovanje vojske i gruvanje 300 topovskih hitaca. Na mjestu kapelice podignuta je crkva sa dva tornja posvećena Gospi Snježnoj. To je ostalo glavno Gospino svetište katolika oko Dunava.
Crkva izgrađena u spomen pobjede austrijske vojske nad Turcima 1716. Na istom mjestu, ranije se nalazila mala kapela bez tornja, koju su Turci srušili tokom XVI vijeka, a na istom mjestu podigli su drvenu džamiju sa minaretom i staništem za derviše. Po tome je nazvaše tekija što na arapskom znači odmorište. Franjevci su je 1687. pretvorili u kršćansku, katoličku crkvu, a 1881 je sagrađena sadašnja, sa dva gotička tornja, sa katoličkim, pravoslavnim i protestantskim oltarom.
KALLIKULUM – Indija
Rimokatolička župa u selu Kallikulam, u pokrajini Tamilandu – na samom jugu Indije postala je poznata u Indiji po viđenju i ukazanju Gospe Snježne.
Ljudi su se naselili u Kallikulamu oko 1700. Poslije Krista. Misionari isusovci pomogli su im da prihvate krštenje i katoličku vjeru. Osnovali su malu kršćansku zajednicu. 1770. seljani su sagradili crkvu s korovom od slame posvećenu Svetoj Mariji. Obnovljena je 1838.
Kasnije su odlučili sagraditi novu crkvu u čast Gospi. Bili su neodlučni glede mjesta gdje da podignu crkvu. U snu se Gospa ukazala nekolicini starijih seljana i pokazala im mjesto. Ujutro su se zajednički posavjetovali i otišli župniku da mu priopće što im je Gospa obznanila. Župnik je o tome obavijestio susjedne svećenike. Svećenici i puk su tog ljetnog kolovoškog dana našli komad zemlje prekriven snijegom koji je određivao granice crkve koje je Gospa označila. 5. rujna 1884. Započeli su građevinski radovi, a završeni 1886. posvećenjem Gospi Snježnoj.
Crkva ima tri tornja, glavni visok 38 metara, a dva bočna tornja svaki visok 20 metara. Glavni kip Gospe Snježne donesen je sa velikim zvonom iz Francuske.
Na večer 29. ožujka 1939. oko 18,30 sati. Gospa se ukazala na humku blizu crkve i blagoslovila selo. Ukazala se sred sjajne bijele svjetlosti. Šest mladih vidioca vidjelo je Gospu i izvijestilo župnika i seljane. Župnik i mještani su bili su bili kritični u vezi ukazanja. Odlučili su zamoliti Gospu da to ukazanje potvrdi nekim prirodnim znakom slijedećeg dana. Sutradan, tog vrućeg ljeta, sušno područje Kallikuluma zahvatila je neobično jaka kiša. Na humku gdje se Gospa ukazala, ostavila je znak – otisak svojih stopala, kao što je Isus na Maslinskoj gori to učinio prilikom Uzašašća. U spomen na Gospino ukazanje ime humka je dobilo naziv: „Humak Gospe Snježne.“
U svetištu Gospa Snježna u Indiji svake godine se događaju stotine čudesnih ozdravljenja.
Gospi se utječu katolici, budisti, muslimani. Mnogi ljudi s tjelesnim i duševnim patnjama ozdravili su na duši i tijelu.
izvor: http://sveci.net
