Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri sina.
Želio je da njegovi sinovi nauče da ne smiju prebrzo suditi o stvarima i događajima pa ih je poslao jednog za drugim u potragu za stablom kruške koje se nalazilo daleko od njihova doma.
Prvi sin je otišao zimi, drugi u proljeće, treći ljeti, a najmlađi sin je otišao u jesen.
Kada su se svi vratili otac ih je pozvao da mu opišu što su vidjeli. Prvi sin je rekao da je drvo bilo ružno, savijeno i beživotno.
Drugi sin je rekao da je drvo bilo prekriveno zelenim pupoljcima i da puno obećava.
Treći je rekao da je drvo bilo prepuno cvijeća koje je ugodno mirisalo i izgledalo predivno; bilo je to nešto najljupkije što je on ikada vidio.
Četvrti sin rekao je da je drvo bilo u jeku zrelosti, otežalo od plodova i puno života.
Ali o drvetu, kao ni o osobi, ne može se razumno suditi gledajući samo jednu sezonu. Otac im je objasnio da su svi bili u pravu, zato što je svaki od njih vidio
samo jednu sezonu u životu drveta.
Ustraj tijekom teških faza u životu i bolja vremena će sigurno doći.
Odustaneš li zimi, propustit ćeš obećanja proljeća, ljepotu ljeta, i ispunjenost jeseni. Ne dopusti da bol jedne sezone uništi radost i zadovoljstvo svih ostalih.
Ne sudi o životu na temelju jedne teške sezone.
Živi jednostavno. Voli plemenito i darežljivo. Ustraj u nastojanjima.
Govori ljubazno i blago. A sve ostalo ostavi Bogu da odlučuje.
Tuga te čini humanim. Sreća te čini ugodnim i blagim. Iskušenja te čine jakim.
Uspjeh te potiče da se razvijaš. Bogu se moli da ne posustaneš. Neuspjeh te čini pokornim.