Duša Hrvata (Anima Croatorum)

Ja sam nježnost, radost,
žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica.
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i
zaručnica, žena i vjernica.
Ja sam ratnica, mučenica, uznica
i patnica: brojim korake po rubu
i strepim da se ne polome niti
izmedju biti i sniti.
Izmedju opstati i nestati, jer ja sam
java i san naše plovidbe što zori,
i čeka da na pladanj jesenske
gozbe padne jednom sve što se
sijalo, nad čim se bdjelo i sve
što se moglo i smjelo…

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva
slutnja, bljesak i visina.
Tvoja misao i tvoja dubina.
Sjećanje i pjesma koju ruka
zapisuje dok me raspinju,
dok ostavljam crveni trag
ljubavi i krvi. Ja sam kruh,
što se mrvi dok domahuješ,
odmahuješ zivotu. Dok se
žalostiš, raduješ. Dok boluješ.
sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.
Tvoj Kako, Gdje i Što.
Tvoja blizina i onda kad
misliš da me nema. Ja i tad
lebdim između tebe i visina.
Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina.
Tvoj krvotok, tok koji se
ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo. Ja sam
ljudskost, bratstvo i tvoje
hrvatstvo: korablja tvojih
kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe
satkan od niti koje povezuju:
vezuju i obvezuju. Tvoja
silina i tvoja milina. Tvoj
mir i nemir. San i nesanica.
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje
rijeke, tvoje nizine, tvoje
more i tvoje gore:
šum, žubor, huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što.
Tvoj jezik, tvoje tijelo,
duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina
Koju se ne zaboravlja:
amanet, oporuka, znamen
i Amen.

Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)

No votes yet.
Please wait...