Istina može biti i vrlo neugodna. Iz iskustva znamo kako nam je često vrlo teško iznijeti svoje stajalište, pa je potrebno prilično dovitljivosti da se ono očituje. Kao što poučava ova istočnjačka priča.
Kažu da je jednog jutra kalif Harun al-Rašid pozvao svojega mudraca da mu protumači san:
– Sanjao sam kako su mi zubi ispadali jedan po jedan i na kraju mi desni ostadoše bez zubi. Što misliš da sve ovo znači?
– Gospodaru, to nije dobar znamen. San naznačuje da će tvoji rođaci umrijeti prije tebe i da ćeš uskoro ostati sam.
Kalifu se ne svidje ovo tumačenje sna, pa se ražalosti i otjera mudraca od sebe. Dadne pozvati drugoga mudraca i ispriča mu isti san. Ovaj ga protumači ovako:
– Moj gospodaru, to je dobar znak. San predviđa da će ti život potrajati dugo, da ćeš nadživjeti svoje rođake i da ćeš u sreći nadživjeti ostale.
Kalifa udobrovolji ovo tumačenje i reče:
– Bio je to pravi san!
Potom dadne bogat dar mudracu koji mu je tako umješno protumačio značenje, a dadne potražiti i prvoga mudraca da mu se ispriča što ga je onako grubo otjerao. U tumačenju sna prepoznao je isto značenje, samo što se drugi poslužio dovitljivijim načinom.

Naobrazba i mudrost nisu isto. Prvu stječemo izvana, ulazi kroz oči te se može nastaniti u našem mozgu. Mudrost, naprotiv, nastaje u nama i potom se očituje prema vani. Izvire iz srca i može se steći jedino razmišljanjem. I nepismeni mogu biti mudri, ako umiju u svojem srcu premišljati velike istine. Ali u dodiru s drugima valja računati i na dosjetljivost, koja mudrost prilagođuje okolnostima. Takav čovjek zna pravilno odmjeriti i ono što je bilo i ono što jest, a ne zabrinjava se tjeskobno za ono što će biti. Sve ovisi o tome kako se stvari promatraju. Malo dosjetljive mudrosti istinu može učiniti ugodnijom nego što ona možda jest.

Ljudevit Anton Maračić (“Priče o pahuljici “)