Evo prođe konačno i vrijeme došašća. Kako došašća, reći ćete, pa prošao je i Božić i božićno vrijeme, i Bogojavljenje i božićni blagoslov obitelji, pa i blagdan Krštenja Isusova.
Bit će da je i autora ovih redaka svladao zimski san u ove polarne zimske dane, kao neke životinjske vrste, pa se samo načas probudio vidjeti ima li zatopljenja i s koje strane, i tek sada primijetio da je došašće prošlo. Istina je da bi bilo zgodno i nama ljudima baš poput medvjeda prespavati ove neobične ledene dane, ali nije o tome riječ. Zar niste primijetili da je proteklo došašće neobično dugo trajalo? I to ne samo zato što je po liturgijskom kalendaru bilo puna četiri tjedna: od 27. studenoga, zapravo već od 26. navečer, do 24. prosinca (dok će primjerice, ove, 2017. trajati samo 21 dan, od 3. do 24. prosinca). Tko je gledao hrvatsku televiziju mogao je lijepo vidjeti da je Advent u Zagrebu trajao sve do 8. siječnja ove, tek započete, 2017. godine.
Ostalo samo ime
I dok se Katolička Crkva, ne samo u Zagrebu, okupljala na prelijepe zornice, vjernici božićnim ispovijedima dotjerivali svoje duše, a onda se s pravom radovali Isusovu rođenju, misama polnoćkama, našim prelijepim božićnim pjesmama, susretima sa svećenicima koji su pohađali i blagoslivljali obitelji, dotle je taj zagrebački Advent nudio različite priredbe i zabave, klizanje na otvorenom, kobasice i kuhano vino i mnoge druge „sadržaje“ koji su napravili pravi turistički bum. Istina, nije tu bilo zornica, ali je bilo „večernjica“ do kasnih sati ili čak do ranih sljedećega dana, pa sutra opet. Obrtale se kune i euri, a onda je teško napraviti fajront baš na Badnju večer. Zato to odlučiše malo produžiti. Trgovci su trljali ruke, što od hladnoće, što iz drugih razloga. Od došašća iliti adventa osta samo ime.
I Božić je vani puno duže trajao nego u crkvama. Jer, još nije ni listopadno lišće opalo bilo, a trgovci su već krenuli u božićne reklame i prodaju, pa dobrim dijelom pretekoše i sam Advent, a dijelom se natjecahu s njime. Božić je, zna se, blagdan darivanja. Pa su nas bučnim reklamama uporno podsjećali da je darove najbolje kupiti baš kod njih.
Zaštiti autorska prava
A nešto si mislim da Crkva zapravo i ne bi smjela biti ljubomorna na sinove ovoga svijeta, kako reče naš Gospodin. Tko joj je kriv što nije zaštitila svoja autorska prava na došašće iliti advent (adventus je latinska riječ koja znači „dolazak“, „dolazak Gospodnji“). Trebala je davno zaštititi svoja autorska prava, kao što pisci i izdavači čine s knjigama, uvesti copyright na sve svoje blagdane i crkvena vremena: i na Božić i na došašće i na poklade i na Uskrs. E, da: jeste li opazili da je istoga dana kad je završio zagrebački Advent, a Crkva počela svoje liturgijsko „vrijeme kroz godinu“ već započeo riječki karneval. I on će trajati (najmanje) dva mjeseca. Korizmu Crkva ne treba zaštićivati: za post i pokoru nitko se ne otima.
No nije to s tim produženim Adventom loše ni iz ekumenskih razloga: obuhvaćeno je tako vrijeme došašća i po Gregorijanskom i po Julijanskom kalendaru. Pa nek’ pravoslavni u Hrvatskoj ne kažu kako se ne misli i na njih. Istina, i tu su trgovci pretekli Kaptol: Katolička Crkva se tek sprema na Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana i za ekumenske susrete, a trgovci su to već odradili.
Iščekujući korizmu
Ipak me taj zagrebački Advent koji prekri i sam Božić i božićno vrijeme odvede i na neke nevesele misli. Kopka me pitanje: kad li će Zagrebu i Hrvatskoj, pa i mojoj Bosni zapravo doći Božić, blagdan novoga života s novim mladim životima? Možda je netko svjesno smislio kako da Adventom prekrije i božićno vrijeme, pa da nitko ne misli na starenje i izumiranje naših sela, gdje je sve manje dječje graje i radosti, na neprestane odlaske mladih, i to uglavnom školovanih i stručnih ljudi u: Njemačku, Irsku i kamo sve ne; na činjenicu da svake godine izumre jedan ne baš malen hrvatski (bosanski ili koji drugi) grad. Možda se toga sjetimo u korizmi i zapjevamo: „Prosti, moj Bože!“
prema: Anto Orlovac http:nedjelja.ba/hr/duhovnost
