Ne vjerujem i nikada neću vjerovati:

– U Boga koji traži da ga se ljudi boje

– U Boga vrača i čarobnjaka

– U Boga koji bi sprečavao ljudski razum u njegovu traženju

– U Boga koji bi postao monopol jedne Crkve, jedne rase, kulture ili kaste

– U Boga djeda koga se može iskorištavati

– U Boga komu ne bi trebao čovjek

– U Boga suca koji sudi uvijek sa zakonikom u ruci

– U Boga samotnika

– U Boga koji se može rastumačiti filozofijom

– U Boga koji priječi čovjeku da raste, da osvaja, da se preobrazuje,
da se razvija dotle da postane “gotovo kao Bog”

– U Boga koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtijeva da se
odrekne da bude čovjek

– U Boga koji kaže “platit ćeš ti meni”

– U Boga koji se koji put kaje što je ljudima dao slobodu

– U Boga koji se zadovoljava da čovjek kleči čak i ako ne radi

– U Boga opijum za obnovu zemlje i nadu samo za budući život

– U Boga onih koji misle da ljube Boga zato što ne ljube nikoga

– U Boga komu se sviđaju oni koji uvijek govore “sve je u redu”

– U Boga koji opravdava rat

– U Boga koji daje prednost bogatima

– U Boga koji ne spasava one koji ga nisu upoznali,
ali koji su ga željeli i tražili

– U Boga koji se zaručuje s politikom

– U Boga koji koji zemlju i stvari što ih čovjek voli
uništava umjesto da ih preobrazi

– U Boga koji ne bi bio misterij, koji ne bi bio veći od nas

– U Boga koji bi zauvijek uništio naše tijelo mjesto da ga uskrisi

– U Boga za koga ljudi vrijede ne po onom što jesu,
nego po onomu što imaju ili predstavljaju

– U Boga koji ne bi bio ljubav i koji ne bi znao pretvoriti
ljubav u ono što treba

– U Boga u kog se ne bih mogao pouzdati i onda kad zakažu sve nade…

J. Arias, svećenik