Uvodna molitva
Gospodine Isuse, s tobom krećemo na put kojim ćeš dokazati čovjeku koliko je vrijedan, kolika je tvoja ljubav prema njemu – usprkos svemu. Neka tvoja milost postane djelotvorna u nama, da naša ljubav nađe korijena u srcima onih kojima najviše treba. Tvoja ustrajnost neka nam bude izazov: niti jedan pad nije posljednji i niti jedno ustajanje nije zadnje.

Prva postaja
ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nije jednostavno zatvoriti svoja usta, stisnuti zube i prijeći preko osude. Ovdje je u pitanju život i smrt. Uvijek će se naći netko tko će oprati ruke nad tvojom glavom, tko će skinuti odgovornost sa svojih leđa i slegnuti ramenima: “Ja tu ništa ne mogu pomoći” ili “To se mene ne tiče”. Ljudska osveta i ljubomora dovela je i Isusa do osuđeničke klupe, stavila mu na glavu trnovu krunu, pljuvala na njega, udarala ga bičem – a on je šutio. Rade mu o glavi, a on šuti. Koliko smo puta skočili za svaku sitnicu. Koliko smo puta osudili.
Na prvom koraku uz tebe, Isuse, molimo te, uči nas praštati, prešutjeti uvredu i osudu. Budi uz nas kad nas svi ostave i okrenu nam leđa. Tvoja ljubav neka nađe mjesta u srcima svih koji teško opraštaju, a nikad ne zaboravljaju.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Druga postaja
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Pri samoj pomisli na križ stvaraju nam se slike koje nam nisu baš najdraže. Izbjeći križ što lakše i bezbolnije na račun drugoga polako postaje naša svakodnevica. Teško se odreći lagodnosti i udobnosti te podmetnuti svoja leđa, pomoći drugome kad mu je najteže. Uvijek je lakše svoj križ prevaliti na tuđa leđa, samo da nama bude lakše. Tako sada on nosi i moj i tvoj i križ svih nas i sve nas. Šutke nas prima na svoja ramena i nosi. Do kraja puta događat će se mnoga čudesa; ovdje Isus grleći križ – grli sve nas. Pokušajmo mu svojim životom olakšati križ.
Tvoja je ljubav, Isuse, neizmjerna – kao i odlučnost da dođeš do kraja. Otkrivaš nam veličinu i moć ljubavi. Pomozi nam cijeniti taj dar, obuzdavati svoju sebičnost i sebeljublje. Stvoreni smo za tebe i za druge. Tvoja ljubav neka nađe put do srca svih onih koji teško otkrivaju svoje bližnje.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Treća postaja
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Lakše je nasmijati se onome koji padne nego približiti se, pružiti mu ruku i pomoći da ustane. Tuđi problemi nisu naši problemi, znat ćemo reći, ili tko mu je kriv. Da, upravo tako, tko mu je kriv. Sam je to htio, ali zaboravljamo jednu sitnicu, htio je to zbog nas, a ja sam tome kriv. Često smo neobazrivi prema drugima i kad on nesigurno tetura, mi mu podmetnemo nogu da što prije padne. Ne bi li bilo kršćanskije čovjeku pružiti ruku, osmjeh i toplu riječ. Svi kukamo nad svojim problemima, okrenimo se malo i ljudima oko nas.
Isuse, drhtavim koljenima i strmim putem odlučno ustaješ. Drhtavim koljenima i sigurnim korakom zanemaruješ svoj ljudski život, da bi ga darovao nama. Daruj novu nadu i novu snagu svim srcima koja su klonula od padova.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Četvrta postaja
ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Majka je ipak majka. Pratila je svoga Sina od samog početka, od njegovih prvih nesigurnih dječjih koraka; bila je uz njega od trenutka kad je započeo svoj život pod njezinim srcem. Uvijek na pravom mjestu, uvijek uz njega. Možda i nema smisla govoriti o majčinskoj boli i majčinskoj ljubavi, riječi tu nisu dovoljne. Grč na licu i previše govori. Staviti svu svoju ljubav, svoje boli i nade u Božje ruke – često nadmašuje naše snage, ali Marijine ne. Podrediti svoje želje i interese Božjoj volji dio je kršćanske savršenosti. Majka Marija u ovom susretu bila je upravo takva.
Ugledati, Isuse, u majčinim očima slomljeno srce od boli još je jedan križ koji ti čovjek stavlja na leđa. I kad se čini da je već svega previše – krećeš dalje. Otvori sva srca zatrpana bolima za izgubljenim sinovima, neka tvoja i naša ljubav bude svima utjeha.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Peta postaja
ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nemoć, klonulost, rub mogućnosti, sve su to ljudske stvarnosti kroz koje prolazi i sam Sin Božji. Za očekivati je bilo ljudsku iznemoglost; Bog treba pomoć, od čovjeka se očekuje susretljivost. Nije uvijek lako naći pravi način i pravo vrijeme, pomoći drugome i onda kada on to ne želi ili ne želi priznati da mu je pomoć potrebna. Pomoći i dopustiti da mi se pomogne ljudske su veličine koje u Božjim očima vrijede mnogo. Ljudska zrelost očituje se kroz svjesnost da ne možemo sve sami i da su drugi potrebni naše pomoći.
Učiš nas, Isuse, da nije slabost priznati da nam je potrebna pomoć, već veličina. Otvori sva srca koja su zatvorena u sebe, nauči nas da živimo, znajući da nam je svakog trenutka potrebna tuđa pomoć i da svoju dajemo drugima.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Šesta postaja
VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Teško je uvijek naći nekoga tko će nam u pravom trenutku pružiti riječ utjehe. Ovdje je bila dovoljna samo jedna gesta, jedan pogled. Bolje je zapaliti i najmanje svjetlo nego proklinjati tamu. Veronika je svoju svijeću upotrijebila na najbolji način. Biti hrabar i iskočiti iz mase, iz većine, za to je potrebna velika ljubav. Mnogima prođe život u čekanju za dokazivanjem u velikim stvarima, a život se sastoji od malih i jednostavnih znakova u kojima se može kriti velika ljubav. Životna energija dostiže upravo kroz takve znakove svoj vrhunac.
Isuse, često zanemarujemo ljude pokraj nas, ispričavamo se da nemamo vremena za njih, jer smo svoje vrijeme posvetili Tebi, a zaboravljamo da si nam ti najbliži upravo u ljudima oko nas. Otvori naša srca za sve ljude, da im kroz male svakodnevne znakove pokazujemo svoju ljubav i pažnju.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Sedma postaja
ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Drvena greda zna izazvati posljedice koje ne priželjkujemo, dovaljan je jedan nesigurni korak. Isus je pao, ali Isus se i diže, a mi smo opet na koljenima, opet na podu, opet u blatu. Čovjek je tako nesiguran kada se radi o njegovim grijesima. Isusov pad nismo mogli spriječiti, ali zato možemo spriječiti svoj pad i pad čovjeka koji treba našu pomoć. Naša slabost više je nego očita, zašto je onda skrivati i nijekati. Priznanje pada čini nas kao ljude svjesnijima naše nemoći, ali ponovno ustajanje budi u nama ono božansko što je Isus utisnuo u nas na križnom putu.
Tvoja upornost i ustrajnost, Isuse, postale su nadahnuće stoljećima i tisućljećima ljudskog naraštaja. Otvori srca svih ljudi za nove nade, nova ustajanja, nove pokušaje i nove početke, da se nova ljubav svakog dana iznova rađa.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Osma postaja
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Dok su muškarci, poneseni masom, urlali, žene su plakale. Znale su da je nevin. Možda su shvatile kako čovječanstvo upravo sada odbacuje najveću priliku da počne ispočetka, priliku da se uzdigne iz svoje ljudske učmalosti i grešnosti. Možda su zato plakale. Možda ih Isus tješi zato što je znao da će nam dati novu priliku za novi početak, koju nam daje svaki dan iznova i iznova. Možda ih tješi zato što mu je više stalo do čovjeka nego do sebe samoga.
Naše je ljudsko sažaljenje nestalno i varljivo. Čovjeku kojeg danas žalimo sutra okrećemo leđa. Ljudsko je srce iznenađujuće u svojim zaokretima i na loše i na dobro. Otvori naša srca, Isuse, pomozi nam da ih otvorimo za svakog koji pati, daj nam ljubavi i snage da idemo dalje od sažaljenja, da svoju ljubav pretvorimo u djela.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Deveta postaja
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Ostavljen od svih; kada su svi već mislili da je krvoločna predstava završena, da je pred njima na podu još jedan gubitnik, kada su kladioničari počeli naplaćivali oklade, Golgota se nastavlja; Krist se rodio da bude pobjednik. Pad za padom; redaju se nizovi naših padova. Ali nije važno koliki je broj padova, već koliko su česta ustajanja. Pravi čovjek diže se nakon svakog pada, tada ga možemo pisati velikim slovom. Rođeni smo da budemo pobjednici. Upornima je uspjeh najveća nagrada.
Ideal ljudskog djelovanja sakriva se u tvome liku, Isuse, tvoja dosljednost postaje našim uzorom. Otvori naša srca za životni optimizam koji ćemo širiti oko sebe, da svi u nama prepoznaju tvoju djecu.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Deseta postaja
ISUSA SVLAČE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Bog se potpuno prepušta ljudskim rukama, daje im potpuno povjerenje, a oni ga svlače. Skidaju s njega posljednje što ima, sve zbog čovjeka i njegovog spasenja. Je li sve to bilo potrebno? Bog je mogao spasiti čovječanstvo i na drugi način, ali htio je da mu čovjek pomogne, a on ga je izrugao. Pred nama stoji Bog, gol i siromašan. Teško je u takvom liku otkriti pobjednika, teško je u tom liku otkriti Boga, a on je upravo u svakom golom, siromašnom, osramoćenom i obespravljenom čovjeku. Ostati bez ikakve zaštite, izložen ljudima i njihovim razmišljanjima, to je križ koji moramo nositi.
Ljudska oholost i zavist kadra je skinuti odjeću i sa samoga Boga. Ako se čovjek okrene zlu može nošen mržnjom učiniti mnogo zla, ali isto tako ako se okrene dobru, može nošen ljubavlju stvoriti novi svijet. Isuse, budi ti ljubav u našim srcima, izgrađuj nas i kroz nas čitav svijet.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Jedanaesta postaja
ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Natrag se nije moglo već na prvoj postaji, kod Pilata, ali sada čavli stavljaju pečat na žrtvu. Vrhunac odricanja nalazi se u krvavim rukama. Tu je, dakle, kraj, put dalje vodi samo u smrt. Mogli bi se pitati: zašto križ, zašto čavli, zašto krv, zašto smrt; odgovor leži u pitanju: zašto ljubav, zašto Bog voli mene, zašto ja, zašto ovdje, zašto sada. Bog ima s čovjekom svoje planove, želi ih ostvariti pod cijenu života svoga Sina; zato ljubav, zato križ. Pomoći čovjeku i u trenutku kada je pomoć beznadna i bezuspješna, to su plodovi koji ostaju za vječnost. Kristove su ruke razapete, zato su tvoje slobodne. Upotrijebi ih.
Isuse, nemaš slobodne ruke, zato imaš naše ruke. Pomozi nam da ih iskoristimo za ljubav, za čovjeka, za tebe; da pomažemo svima i da nas u tome ne vodi razum nego srce. Ti budi u njemu i ravnaj naš život i naše pokušaje da postanemo bolji.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Dvanaesta postaja
ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Tu je kraj kraja. Ljudski krik: “Zašto si me ostavio?” i božansko opraštanje ispremiješali su se Golgotom: “Ne znaju što čine.” Umrijeti s opraštanjem na usnama, s ljubavlju prema krvnicima – da, moguće je. Opraštati ljudima u takvim trenucima, nakon svega, opet i opet – da, moguće je. Nakon svakog pada ustajati i doći do kraja – da, moguće je. “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji.” Mrtvi Bog donosi čovjeku život. Uložiti ga u vrijednosti koje to nisu bilo bi omalovažavanje Kristove žrtve. I zato ako ostanemo dosljedni Kristovim idealima i životnim  to daje smisao Kristovoj smrti.
Smrt rastavlja ljude na ovoj zemlji, nekada je to mržnja, nekada sebičnost. Rasti u nama, Isuse, otvorenost da zajedno živimo i gradimo na ljubavi svoje živote.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Trinaesta postaja
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nitko ti više ne može nanijeti zlo. Ostaju samo tvoji, ostaje oplakivanje, ostaju tri dana, ostaje čekanje prvog dana u tjednu, ostaje tvoja Majka, ostaje tvoje tijelo. Kažu: nije teško umrijeti, ako znaš zašto umireš. Nije teško umrijeti, ako znaš kamo ideš, nije teško umrijeti, ako znaš kome ideš. Otac nebeski nikad ne iznevjeruje svoju djecu. U tom povjerenju leži sva naša sigurnost, sva naša vječnost.
Otvoriti svoje srce smrti i prepustiti se Božjim rukama, nije uvijek lako. Ljudska nas stvarnost vuče na drugu stranu i daje svoje tumačenje smrti. Ti Isuse, budi naša sigurnost, prati naš životni tijek da jednom u vječnosti budemo s tobom i s Ocem. Pomozi nam da već ovdje na zemlji gradimo tvoje kraljevstvo.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Četrnaesta postaja
ISUSA POLAŽU U GROB
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Ostati vjeran i onda kada grobni kamen zatvori vrata, kada sve govori baš suprotno, govoriti o životu kada je smrt uzela svu sigurnost, nije najjednostavnije čovjeku od krvi i mesa, a s apostolima smo rekli: Gospodine, za tobom ću kamo god ti pošao. Okrenuti novu stranicu za novi život, za bolji život – to je naša budućnost. Sutra je novi dan, nova prilika za novi svijet.
Zajedno s tobom, Isuse, čekamo novi dan, novi život. Pomozi nam da to vrijeme čekanja ispunimo djelotvornom ljubavlju prema čovjeku.
Oče naš…
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Završna molitva
Gospodine Isuse, neka nam tvoja ljubav i tvoja milost otvore nove spoznaje o nama samima i o ljudima oko nas. Samo iskrena srca moći ćemo drugom čovjeku biti ljubav. Ojačaj naše nestalno povjerenje u ljude oko nas. Pomozi nam da u svakom čovjeku vidimo tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

vlč. Darko Zgrablić
Na popratnim fotografijama su postaje križnog puta na Gornjem Kamenjaku nedaleko Premanture

preuzeto sa: www.biskupija-porecko-pulska.hr